petak, 17.01.2014.

Ja Vam mogu, evo, dostaviti




nekoliko dostignuća dostavom,
kao da smo, recimo, jučer zajedno ovdje popili kavu
Vi i ja,
ili kao da smo jednako tako zajedno odgledali kako se jutra prenose
u novi red,
ovdje nešto zagonetnuli, taj Grad, Vi meni ili
ja Vama
pa se sada igramo tih poštanskih predujama, dakle, Vi
ili, evo, ja.
Proza je ugodna kao da se lukovi ulice još jednom rasprostiru u mjesečinu, nabrekle stepenice, melankolični dim među Vašim prstima, ruke koje ste glumili, čini mi se, Vi ili sam to bila ja. I ona su betonska zdanja tako pristajala vašim elektroničkim očima, kao da se znamo ili nam se tako migolje zgrade, poznato. Mogu Vam napisati kako je predaja vrlo jednostavan čin, ispis, poslati Vam tu prepisku kretnji i svih večeri u kojima Vas nije bilo. Mogu Vam to poslati,
evo, sutra.



10:31 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>