|
Nema tihog trganja. Ustaje se i uzima zrak, grabi ga plućima kao da će podne odnijeti mogućnost još jednog oslobađajućeg vriska: tijelo se buni protiv novih ideja u koje ga je ubacila jučer, 12 sati i 19 minuta, jedna vlažna maramica kojoj je predala boju očiju pokazavši strancu u tramvajskom kadru kakvu moć ima oluja.
– Sve se raspalo, zapisale su.
|