|
stavit ćemo ju na pauzu, jednim pokretom, zamahom,
kratko,
zatim ćemo ju ljuštiti tim nespominjanjem do udubina,
vrlo kratko,
navike, crte i krugove, brojila, ludila, natruhe onog velikog
što još nije izraslo, sve to, sve
na pauzu, na stoj,
kao kada gledaš omnibus i pokušavaš pronaći identičnost
dijelova petlje,
poredati fragmente, upoznati uzorak, paradigmu
koja samo tebi titra alarmično ali ju ne vidiš - ta
mala pauza,
taj predah.
i bit će dobro.
|