|
krvniku
gušenje.
protok mase koju sam samo jednom nazvala tijelom
a koja mi sada istječe kroz guste kradljive ruke,
pod noktima prostor u kojemu se milimetrima mjere pauze,
udisaji koje ukradem s vremena na vrijeme
kako bih opet (iz)ostala.
to tijelo žene, pluća koja malaksalo dišu i hrane se nekim novim vakuumima,
i udarci, sve jači i brojniji,
što gmile i nestaju u brazde na površini kože.
zar to?
kao da sam te birala, i tu lomaču i taj strah,
kao da sam samoj sebi nekad davno tim zazivom
prizvala potonuće, potop koji ću jednom nazvati tim imenom Drugog,
tim tijelom koje mi je strano,
koje me posjeduje.
|