|
"Ta zaustavljajuća, nasilna ljepota koja oko sebe ostavlja prazan prostor." (S. Drakulić)
preobrazba mišlju, djelom i oprostom,
a koju smo, čini se, odavno premašili tijelom i vremenom,
zaboravlja nas razotkrivajući smisao
kao da smo i dalje jednako nejestivo virtualni,
i dalje to ništa a sve, rekla bi ondašnja mala M.
gleda odlaske svih onih koji su on,
svega što je bilo i htjelo se tim mjestom diktirajućeg trebanja.
ostaje u crvenilu, uronjena u spomenarske ostavštine tipkovnica,
prostoru mržnje, unatraške.
i negdje nakon svega ta Drava,
glasne kapi koje joj je opetirano poklanjala (365 i barem još toliko),
kukac koji je ustuknuo,
izvana ga više nema, ni tih oštrih vas, nas,
zaostalih kapi koje repetiraju buvljake uzdaha i troše se nemilo godinama,
vodom, pamćenjem. jeftino.
Gregor Samsa pleše svoj prometejski tango
i uvijek mu istim intenzitetom pamtiš sve.
pamtiš baš sve.
|