|
Prošlo je puno. Zoe spava ili
nikada spavati neće, dan je klaunovski beskrajan, slatkišan,
ljiljani plove maglovitim slavonskim prerijama, zeleno je
i sunčasto. Miris u zraku.
Cigaretna kavurina pleše na staklu stola, razmišljam o "kročim ljubavno": prošlo je puno, ljude možda baš zapravo i želiš,
ili tek to njihovo očno smirenje, tko bi sad to znao tebe osim,
kao u sumrak u lijepom kafiću, toplo i čokoladno dok se prebiru knjige,
to voliš, zaista da.
Dijete si, Zoe, dok spavaš, dok snimaš te memljive fotografije bojama. Narančasto.
I gdje je taj tvoj proplanak?
I prošlo je puno?
|