|
Otvaranja.
Nema ni veze, mislila sam, ne mora to biti, a može. Drava je odisala nagovještajem vjetra, svi smo bili tek glave do, njezina je bit bitna.
Mirno je.
Dnevnički su zapisi podsjećali na stare zapise o brodovima i lukama, kava se meškoljila u premalenoj šalici, stolice neudobne, ljudi u dvojinama. Konobari su me pozdravili osmijehom, to se uvijek događa šarenim djevojkama, na polici nekoliko ulica niže stajale su čaše koje je trebalo oprati, raširiti rublje, napisati tekst.
Mirno.
T-com nudi super ljetne ponude, djevojke u narančastom dijele bombone onima koji na svojim stolicama ubijaju vrućinu srkanjem Cedevite, netko je poslao krivi sms, netko spava u šatoru i, da, gotovo sam se nasmijala.
Zelena, danas je to ta boja, osjetila sam Mora svuda po sebi i oko sebe, nedostajali su mi ljudi i nije mi nedostajao nitko.
Ovo bi mogla biti priča za djecu, mogla bi se zakotrljati od autorice do plavih oblaka koji natkrivaju Dravu štiteći je od naleta preglasnog sunca u kolovozu. Sve je nagoviještalo čudnovatu mirnoću vikenda.
Napisati sebe, rekla je onomu koji je ona.
|