|
I.
Vrtnja. I bez početne točke, zagasitim vapajem, kao da će iskočiti iz tog centra jedne nježne pobune.
A gdje si otišao? To moje titravo iznutra ne može preskočiti plavo, prebrzo uništavaš...
II.
Rekla sam da sam religiozna i zatitrala ramenima. To je gotovo točno: izračunati prosječnu brzinu tvoje penetracije u dah, putanju od ključne kosti do uzdignutog vrha vrata, tog mjesta gdje te nitko nema više ili manje od mene. Opipljivo i nestalno.
III.
Gledam ju s ove svoje, druge strane. Klizi niz prostor, svemir joj upućuje naša beskonačjem udaljena tijela stopljena u jednu mušku, napetu točku. Gdje je on, pita se ta prozračna sjena i gleda me strahom. Gleda me strahom.
IV.
Plavo.
|