|
Pretvoriti se u maglu. Nikome ne štetiti svojim uplašenim omčama, čekati trenutak propusta, tu veliku moć kretnje.
Pa da uđeš. Da stvoriš čitav niz mojih izmaka, lagan od prokrvljenosti toplinom, onim istim negdje ustajalim Suncem nad kojim svemirski kopnimo. Previsoko.
Ili duboko, tik do mjesta nestajanja; ondje te čekam.
|