~ jeste li znali... ~

06.02.2007., utorak

... kako to da se eskimima iglu ne istopi iznutra?

iglu je privremeno zimsko sklonište za eskime lovce s alaske i iz kanade. istina je, zapravo, da se on tali i iznutra, ali to se događa sporo i samo do određene, a vrlo potrebne mjere. snježne pahuljice, koje izvana padaju na iglu tijekom oštre alaske zime, brzo se tope kada padnu na krov iglua te tako osiguravaju stvaranje zamjenskog izolacijskog sloja. konstantno taljenje i ponovno zamrzavanje iglua čini ga čvršćim i tvrđim te se snježni blokovi, od kojih je izgrađen, polako spajaju u jedinstvenu, čvrstu, ledenu zaštitnu kupolu. takav iglu može podnijeti i udarac velikog bijelog medvjeda te spasiti lovcu život, ako medvjed slučajno dobije potrebu da ga napadne. ciklus zamrzavanja i odmrzavanja započinje onog trenutka kada je završena gradnja iglua. čovjek najprije mora iskopati rov u snježnom nanosu te, koristeći noževe, isjeći blokove snijega točno određenog, malo zaobljenog i klinastog oblika te određene veličine (cca 0,5 m x 1 m te debljine oko 20 cm), koje potom slaže bočno jedan do drugoga tako da zatvaraju krug. na njih zatim slaže novi red blokova, ponovno određene veličine i zaobljenosit tako da konačni rezultat bude spirala, zavojnica koja se sužava prema vrhu. na vrhu se ostavlja otvor koji će kasnije služiti za ventilaciju, odnosno ispuštanje viška topline (i dima, ako se, npr. nešto na vatri kuha unutra) koja bi u protivnom mogla naštetiti snježnim blokovima iglua. za slučaj npr. snježne mećave, postoji i poklopac za krovni otvor iglua koji je obično neki vanjski kamen ili pak snježni blok kojemu su gornji rubovi izrezani šire, a donji uže (kao čep za kupaonsku kadu, npr.). iskusnjii graditelj može izgraditi ovakav iglu za manje od 2 sata. čovjek zatim dopušta svojoj ženi da odradi onaj završni korak. ona u iglu unosi lampu koja gori na fitilj umočen u kitovo ulje, pojačava ju na najjače, izlazi te zatvara ulaz s još jednim blokom snijega. unutar iglua snijeg se počinje taliti od stropa, no zbog zaobljenosti voda ne kapa na pod već se spušta niz "zidove" iglua te je snježni blokovi upijaju. kada blokovi budu gotovo potpuno natopljeni vodom, žena se vraća u iglu, gasi lampu te pušta da se ledeni zrak izvana uvuče u sklonište. tako hladnoća prvobitno krhku snježnu strukturu pretvara u tvrdi i čvrsti led. sada je iglu spreman za svoje privremene podstanare, čija tijela, zajedno s kitovim lampama, uspijevaju podići temperaturu interijera na oko 10 - 12°C, što nije nimalo loše ako uzmemo u obzir činjenicu da temperatura izvan iglua bude nekoliko stupnjeva ispod ništice. sve do kraja zime, dok vanjske temperature ne porastu, iglu se ne počinje taliti. a kada jednom počne - opet se sve događa od vrha kupole. building an igloo I building an igloo II

16:39 - Komentari (8) - Ispis - #

05.02.2007., ponedjeljak

... da je na stephensovom otoku jedan mačak istrijebio cijelu jednu ptičju vrstu?

1894. godine ornitolozi su došli do spoznaje da na otoku stephens (novi zeland) obitava endemska vrsta carića. nakon što je otkrivena, vrstu su imenovali po otoku - carić s otoka stephens (xenicus iyalli). ptičica je bila duga samo 10 cm i nikada nije viđena kako leti. obično je jurila po tlu poput miša. iste godine, na nenaseljenom otoku izgrađen je svjetionik, a svjetioničar, koji ga je trebao voditi i održavati, na otok je poveo i svog mačka po imenu tibbles. kako je mačak slobodno tumarao po otoku, ubrzo je pronašao laki plijen. cariće. u vremenskom razdoblju od samo nekoliko mjeseci, uspio je pobiti i pojesti sve jedinke ove vrste na ovom, jednu milju dugom otoku što je značilo da je carić s otoka stephens bio istrebljen iste godine kada je i otkriven! da su okolnosti bile drugačije i da je ova vrsta carića i danas živa, bile bi to najmanje ptice neletačice na zemlji. umjesto toga, najmanje ptice neletačice danas su one iz vrste atlantisia rogersi, endemi s otoka inaccessible, u atlantskom oceanu, koja je veličine tek izleženog pileta domaće kokoši. preparirani carić s otoka stephens - fotografija carić s otoka stephens stephens island - položaj stephens island atlantisia rogersi inaccessible island

15:22 - Komentari (6) - Ispis - #

03.02.2007., subota

... zašto se za zečju šapicu kaže da donosi sreću?

u zapadnoj europi, oko 600. godine p.n.e., čovjek je smatrao zečeve svetim životinjama iz dva razloga. prvi je bio taj što su vjerovali da njihova tijela nastanjuju duhovi, a drugi razlog je bilo vjerovanje da je i ljudska vrsta potekla upravo od - zečeva. kasnije su stari kelti prisvojili dio tog vjerovanja, i to onaj u kojem se govori da su zečevi svete životinje te da u njihovim tijelima žive duhovi. obzirom da su kelti bili svjesni da ove životinje provode velik dio vremena u podzemin nastambama, vjerovali su da zečja tijela nastanjuju numine, podzemni duhovi s kojima su neposredno komunicirali. drugi razlog zašto su kelti smatrali zečeve svetima odnosio se na brzinu njihovog razmnožavanja. vjerovali su da su numine namijenile zečevima ulogu na tronu kao simbole stvaranja, reprodukcije s visokim stupnjem preokreta u brojnosti populacije, simbole zdravlja i napretka. kako se zečeve same po sebi smatralo srećonošama, to se odnosilo i na svaki njihov dio tijela. ljudi su izabrali zečju šapu kao sretni dio koji bi mogli nositi uvijek sa sobom iz razloga što se šapa mogla brzo osušiti, malih je dimenzija, a i lako se od nje može napraviti dopadljiv ukras, a kasnije i privjesak za ključeve. osim što su zečevi bili simboli plodnosti i sreće, neki tvrde da su zečje šape povezane i s onom tamnom stranom, vješticama i vragom - upravo zbog činjenice što zečevi žive ispod zemlje. također, neki navode i točnu proceduru dobivanja "uistinu sretne šape". pa tako jedna od priča kaže da će šapa donositi sreću samo ako zeca ubije osoba koja gleda "u križ", tijekom noći punog mjeseca. zatim je zecu potrebno odsjeći stražnju lijevu šapu te ju staviti u lijevi džep. samo ako su ovi zahtjevi ispunjeni, šapica će donositi sreću. neki pak tvrde da se stražnjom šapom možemo boriti protiv zla iz razloga što zec svojim jakim stražnjim nogama pri kretanju dotiče zemlju prije no prednjim nogama. [malo teže za pratiti, jel tako? hm.] oni četvrti (ili peti?) vjeruju je sretna šapa posuđena iz afroameričke narodne magije. smatraju zečju šapu fetišom - materijalnim objektom ispunjenim nevjerojatnim spiritualnim silama koje postaju metonim za određene priče i koji se koristi kao simbol za stjecanje kontrole nad složenim društvenim odnosima. kako god bilo, treba znati da je ovo sve jedno veliko praznovjerje. praznovjerja se javljaju iz naših pokušaja da objasnimo nešto novo i nešto do tada nepoznato. kada čovjek ospori stara vjerovanja, a neki od nas ostanu i dalje pri njima, vjerovanje postaje praznovjerje, kao što je slučaj i kod zečje šapice koja donosi sreću. zečevi donose puno više sreće našem srcu dok ih gledamo kako se slobodno igraju na polju, trče veselo po šumi i livadi, nego kada njihovi odrezani dijelovi mrtvo vise uz naše ključeve.

23:42 - Komentari (3) - Ispis - #