Floraart
nedjelja, 31.05.2015.Nema sat vremena što smo se (napokon 
) vratili sa Bundeka. Ja i moj ljubimac otišli smo u posjetu cvijeću, na Floraart, koja je, budući da je Bono morao biti na lajni, kratko trajala. 
No, bez obzira na tu činjenicu, uspjeli smo fotkati gotovo sve. Jedini dio koji smo propustili su šatori, u koje nije bio dozvoljen ulaz psima, čak ni na povodcu, a opet nije mi bilo humano vezati ga vani da bi ja skakutao tamo po velikoj gužvi. 
Uglavnom, bio je ovo pedeseti po redu Floraart, a moram priznati da sam ja za tu izložbu saznao tek pred par godina. Nikada se nisam imao prilike zaputiti tamo, jer obično slične stvari izbjegavam radi nesnosnih gužvi. Jednostavno nemam živaca za naguravanje sa ljudima svakakvih vrsta. Boni se desila situacija sa psom koji ga je napao čim mu se približio. Ćovjek i žena, malo stariji par, su se kao iznenadili napadom. No meni nikada neće biti jasno zašto ljudi agresivne pse vode na takva mjesta, gdje je pesa gotovo koliko i male djece?
Iskreno da kažem, i nisam baš oduševljen izložbom. S obzirom na razvikane izlagače imao sam dojam da Bundek, kojeg smatram malim u usporedbi sa drugim Zagrebačkim mjestima, ima previše mjesta! Je da je bilo jako lijepih grmova i instalacija, no moramo se složiti da je sve poslikano razbacano na svakih 20 do 50 metara. Previše je praznog prostora između koje se je, da se mene pita, moglo tako lijepo aranžirati i složiti da ljudi ostanu bez teksta. Ali mene ipak još niko niš ne pita pa nek bude kako je. 
Prve grmove sam složio u kolaže, da ne gubim vrijeme postavljajući ih, a puno ljepše u kolažu i izgledaju.
Šnjof, šnjof...
Meni najzanimljivija instalacija je stara folcika.
Društvo je na svakom koraku.
Na Floraartu ima svega, ne znaš na šta bi prije.
Zanimljiv ugostiteljski objekt. Ne mogu se odlučiti da li je kugla ili Uskrasno jaje?
Naletjeli smo i na Čudnovatu Kokoš.
Uhvaćen na (ne)djelu!
komentiraj (22) * ispiši * #
Tri Nijanse Sunca
petak, 29.05.2015.Šetnje su zakon. Tako bar veli moj visokoskakajući zaigrani ljubimac.
Tako sada više nema šetnje na lajni i po pješačkom. Sada je obavezna šetnja po livadi, koja je preko ceste, bez lajne. Sva sreća da imam povjerenja u njega, i na vlastito oduševljenje i iznenađenje moj pesek nije od onih koji će zbrisat čim mu se pruži prilika, već će strpljivo pratiti kud ja idem te me uz njuškanje i skakutanje po prezabavnoj travi i pratiti.
Tak da su se tjekom večernje, ili predvečernje šetnje, izrodile Tri nijanse našeg najdražeg Sunca.
Oznake: šetnja
komentiraj (24) * ispiši * #
komentiraj (22) * ispiši * #
Šetnja
ponedjeljak, 29.09.2014.Odmah nakon dolaska s posla, ja i moj prijatelj Bono krenuli smo u šetnju.
Počelo je s pregledom terena....
A onda smo slijedili tragove...
...I na kraju dogovorili daljnje akcije.
Krečemo!
Malo odmora.
I borbe s lajnom.
Vračamo se tragovima.
Neću doma!
I na povratku pozdravili smo susjedu.
Oznake: šetnja
komentiraj (32) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
Pod suncem
utorak, 13.05.2014.Sunce je pokazalo svoju najjaču stranu ove godine. Nakon jutarnje hladnoće, koja je ledila sve pred sobom, uspjelo je u nekoliko trenutaka ugrijati cijeli grad. Idealna prilika za pješačenje do kuće, ili bar polovice puta.
Na stanici prema suncu čekala je idući tramvaj.
A drvored pokraj pruge odlučio nabaciti boju.
Lampored je nestrpljivo čekao večer kako bi zasjao.
Centar botaničkog vrta u cijelom svom sjaju.
Put me doveo do upravne zgrade HŽ-a. Čudno, ali do sad je nisam primjetio, iako sam mnogo puta prošao ovuda.
Na putu prema glavnom kolodvoru naletio sam na anđela.
Nikako nisam mogao shvatiti da li je na kolodvoru sajam cvijećaili je otvorena nova tržnica?
I drvored je tu!
Posljednja postaja bila je Branimirova, gdje sam naletio na skakače, rođake Blanke Vlašić možda?
Do drugog posta pusa pusa
Mahala!
Oznake: šetnja, pruga, Botanički vrt, glavni kolodvor, Branimirova
komentiraj (22) * ispiši * #
