Marketing
Floraart
Nema sat vremena što smo se (napokon 
) vratili sa Bundeka. Ja i moj ljubimac otišli smo u posjetu cvijeću, na Floraart, koja je, budući da je Bono morao biti na lajni, kratko trajala. 
No, bez obzira na tu činjenicu, uspjeli smo fotkati gotovo sve. Jedini dio koji smo propustili su šatori, u koje nije bio dozvoljen ulaz psima, čak ni na povodcu, a opet nije mi bilo humano vezati ga vani da bi ja skakutao tamo po velikoj gužvi. 
Uglavnom, bio je ovo pedeseti po redu Floraart, a moram priznati da sam ja za tu izložbu saznao tek pred par godina. Nikada se nisam imao prilike zaputiti tamo, jer obično slične stvari izbjegavam radi nesnosnih gužvi. Jednostavno nemam živaca za naguravanje sa ljudima svakakvih vrsta. Boni se desila situacija sa psom koji ga je napao čim mu se približio. Ćovjek i žena, malo stariji par, su se kao iznenadili napadom. No meni nikada neće biti jasno zašto ljudi agresivne pse vode na takva mjesta, gdje je pesa gotovo koliko i male djece?
Iskreno da kažem, i nisam baš oduševljen izložbom. S obzirom na razvikane izlagače imao sam dojam da Bundek, kojeg smatram malim u usporedbi sa drugim Zagrebačkim mjestima, ima previše mjesta! Je da je bilo jako lijepih grmova i instalacija, no moramo se složiti da je sve poslikano razbacano na svakih 20 do 50 metara. Previše je praznog prostora između koje se je, da se mene pita, moglo tako lijepo aranžirati i složiti da ljudi ostanu bez teksta. Ali mene ipak još niko niš ne pita pa nek bude kako je. 
Prve grmove sam složio u kolaže, da ne gubim vrijeme postavljajući ih, a puno ljepše u kolažu i izgledaju.
Šnjof, šnjof...
Meni najzanimljivija instalacija je stara folcika.
Društvo je na svakom koraku.
Na Floraartu ima svega, ne znaš na šta bi prije.
Zanimljiv ugostiteljski objekt. Ne mogu se odlučiti da li je kugla ili Uskrasno jaje?
Naletjeli smo i na Čudnovatu Kokoš.
Uhvaćen na (ne)djelu!
Post je objavljen 31.05.2015. u 22:36 sati.