Jedna crno-bijela i tri u coloru

nedjelja, 30.11.2014.

Oznake: Charlie Chaplin

Pop art

četvrtak, 27.11.2014.

Oznake: pop art a la ja

Nebeski čisto

srijeda, 26.11.2014.

Oznake: drvo u cvijetu mladosti

Ono kad pesa odvedeš u šetnju, a on se na fontani čudi što voda ide prema gore, dok drugu večer na istom mjestu uživate u bljeskovima plave boje

utorak, 25.11.2014.

Oznake: uživancija na vodi

Zašto psi kopaju?

petak, 21.11.2014.

Bono je u zadnje vrijeme jako zainteresiran za livadne građevinske radove, nakon čega si svaki vlasnik, kada se suoči s tim problemom, postavi isto pitanje - Zašto psi kopaju?
Iako većini vlasnika pas kopa u dvorištu, Bono to radi svaki puta na obližnjoj livadi i svakim kopanjem rezultati su sve veći. Još malo pa će prokopati do Tihog oceana.

Evo što sam pronašao što o psećem kopanju kažu na jednoj internetskoj stranici:
Iako niste oduševljeni s rupama u vrtu koji sada izgleda kao vesta koju su pojeli moljci, možda će vas ipak zanimati zbog čega vaš pas kopa. Evo nekoliko najčešćih razloga:

Zabavno je. Kopanje je ono za što su pseće šape napravljene. Zbog toga je priroda razvila jednostavan projekt kako bi bila sigurna da će psi biti najbolji u ovom ponašanju: napravila je da psi obožavaju kopanje!


Uklanja dosadu (a ponekad i stres). Da vi imate barem dvije zdrave šape i hrpu vremena za potrošiti, zar ne bi i vi kopali? Kopanje daje psima zanimaciju, ali može biti i znak stresa koji je dodatno pogoršan nepravilnom vježbom ili slabom mentalnom stimulacijom.


Tako psi rade jazbinu. Smatrajte to psećim "uradi sam": on ovako radi sebi dom. Dobro je imati neko mjesto na kojem ćete se sklupčati kada je hladno (zato pasmine koje žive u hladnim područjima imaju predispoziciju za kopanje), ali jazbina služi i za sigurnost (najčešće kada je okot u pitanju).


Tako dolaze do plijena. Imate štakore, krtice ili slične štetočine? Ako uz njh imate dvorište i terijera budite sigurni da će rupe biti posvuda. Vaše dvorište u kratkom će vremenu podsjećati na švicarski sir.


Izlaz. Bez obzira da li vaš pas lovi plijen, tjera se, traži hranu ili jednostavno uživa u zabavi s psećim prijateljima, on će sebi prokopati izlaz iz vašeg dvorišta u slobodu.


U jednom trenutku Boni se pridružila i ženka meni nepoznate pasmine, koja ga je zanimala ravno jednu minutu. Curka je na kraju odustala i odazvala se vlasniku koji ju je na kraju livade dozivao.

Zahvaljujući internetu danas svatko može doći do bilo koje informacije, a ja sam došao do novih saznanja, iako se, iskreno, nisam puno brinuo. Bono, naime, u kopanju istinski uživa.

Oznake: građevina u psećoj izvedbi

Zar svaki post mora imati naslov? Uostalom, ovo je samo još jedna šetnja. :)

četvrtak, 20.11.2014.

Oznake: a zašto je nebo plavo?

Kupanac

Mali Bonek danas je uživao u vratolomijama s malim mješancem Kanom, starijim tri mjeseca od njega, a posljedica je bila hrvanje u blatnoj kaljuži. Dva mala prasca su po hitnom postupku premješteni svaki u svoju kadu na zaslužei kupanac.

Pusa od Bone

Oznake: kupanac nakon blatne avanture

Posljednji krici jeseni u šumi s pogledom na Savski Marof

nedjelja, 16.11.2014.

Malo sam danas bio u posjetu šogorici i njenoj familiji (burazer je inače na terenu), pa sam, popevši se na šumvito brdo snimio par kadrova, počevši od kuće.

Oznake: jesen na šumovitom brdašcu i okolici

Dobar ulov

petak, 14.11.2014.

Drago mi je što sam ulovio dvije slikovnice za nečakinju, Metastaze, Priče iz džungle i jeftinog Jo Nesbo-a (plus još par zanimljivih, da ne nabrajam), ali ovo mi je definitivno ulov godine.

Inače, došao sam prije velike gužve tako da sam ga uspio uloviti, i to skroz slučajno. Želja mi je bila i Mali princ, ali sajamska cijena od 50kn za taj mali klasik mi je ipak bila previše. Njega ću neki drugi put.
Svaka čast Interliberu, najdraži mi izdavači u jednom paviljonu tako da nisam morao previše šetati. Veliki izbor svih dragih mi autora, lijepo uređeni štandovi i odlični uvezi. Zasigurno se isplati kupovati na sajmu. Sve u svemu, na kraju mogu reči da se sigurno vidimo i sljedeće godine!

Oznake: Interliber, knjiga

Recept, dio peti

Poglavlje drugo: MALO PREDALEKO

Gospođa Miracle sjedila je u invalidskim kolicima i gledala kroz prozor. Lišće je svojim zlatnim bojama već prekrilo šumu. Kroz naočale visoke dioptrije slika je bivala jasnija. Tek prije nekoliko godina počela ih je nositi. Za staricu u kasnim osamdesetima, dugo je i idržala.
Sjetila se mladosti. Prije trideset godina vratila se u Zagreb. Njen rodni Zagreb. Nikada nije mogla opisati riječima koliko voli svoj rodni grad. Kao mlada najviše je voljela šetnje po Strossu, Zrinjevcu i Gornjem gradu. Botanički vrt i Hrvatsko narodno kazalište je obožavala. Uživala je u živopisnim izvedbama kazališnih predstava i baleta. Voljela je umjetnost i kasnije joj se posvetila.
Postala je prima balerina, a uspjeh ju je doveo u London. Prekrasni, romantični London. Grad ispred svoga vremena. Kazališta su bila veća, cjenjenija i puno posječenija. Nemoguće je opisati koliko su Londončani cijenili balet. Tamo je upoznala gospodina Miraclea. Najprije bijaše njen vjerni obožavatelj, godinama je pohodio predstave u kojima je plesala. A onda se, jedne večeri, odvažio. Ušuljao se kroz ulaz za izvođače i pronašao njenu garderobu. Malo je reći da joj se srce streslo kada ga je ugledala. Pozvao ju je na večeru, a ostalo je povijest.
Vjenčali su se nešto prije tridesete. Nisu odmah htjeli dijete radi njezine karijere. Unatoč Miracleovom bogatstvu, ljubav prema plesu bila je jača. Voljela ju je publika, bila je svjetski poznata. Gostovala je u mnogim svjetskim kazalištima. I taman kada je pomislila da joj ne može biti lijepše, dogodila se nesreća.
Gospodin Miracle ju je odveo kući nakon predstave. Kolega bankar slavio je rođendan. Otišao je brzo, a ona je zaspala. Ujutro je saznala kako su se slavljenici napili i igrali puškom koja je opalila. Miracle se srušio mrtav.
Unatoč svom naslijeđenom bogatstvu, nesreća ju je dotukla. Nije se više mogla posvetiti karijeri i brzo je prestala. Publika ju je razumjela. Brzo je, pod utjecajem novih trendova, upala u zaborav.
Ostala je u Londonu sljedećih 25 godina. Imala je dovoljno novca da nije ništa morala raditi. Ali nije mogla besposleno stajati. Otvorila je baletnu školu i unatoč početnim teškoćama za školu se pročulo pa je dobro radila. Ali novi trendovi i državne baletne škole su presudili, pa je nakon 20-ak godina dobrog rada, škola zatvorena.
Tako se odlučila vratiti u Zagreb. Svoj dragi Zagreb. Najdraži, najljepši Zagreb. Otišla je u mirovinu, kupila kuću u podsljemenskoj zoni i sama živjela sa sedam mačaka. Evo, sad će biti deset godina što je u kolicima. Kratka plesačka karijera ostavila je maha. Tri puta tjedno dolazila je sestra koja joj je pomagala.
Iz razmišljanja ju je nešto prenulo. Okrenula se u kolicima i izašla iz boravka. Ispod vrata podruma dopirala je modra svjetlost. Vrlo lagana ali u mraku vrlo primjetljiva. Uzela je pušku sakrivenu u kutu, sličnu onoj koja joj je ubila muža, i krenula prema vratima.

***

Luy se probudio. U prostoriji je bio mrak. Ustajući je udario glavom u drvenu gredu. Kako se noć bližila, u jednom trenutku je kroz mali prozor ušao tračak svjetlosti vanjske rasvjete. Rasvjeta je obasjala stepenice. Bio je u malom podrumu, punom stare odječe i kartonskih kutija. Bilo je jako malo mjesta i jedva se mogao dovući do stepenica. Bile su drvene. Krenuo je gore. Na vrhu su bila bijela vrata. Morao je biti neprimjetan i brzo izaći iz kuće. Okrenuo je kvaku i polako provirio u hodnik. Nije bilo nikoga. Otvorio je vrata i taman zakoračio kad se pred njim pojavila starica u kolicima. Nosila je naočale s velikom dioptrijom i uprla pušku u njega.
-Tko si ti i što radiš u mom podrumu!?-

Oznake: roman

Kad ti je dosadno, objaviš neku sliku

srijeda, 12.11.2014.

Oznake: pogledao sam sve serije, napisao još par stranica i više ne znam što bi...

Žučkasto plavo u boji

utorak, 11.11.2014.

Oznake: zagreb centar

Ajmo slušat nešto glupo

Al zarazno.

Oznake: lets have a kiki

Uskoro

nedjelja, 09.11.2014.

Tko ne može dočekati, neka digne ruku u zrak!

Oznake: hobbit

Hozier

subota, 08.11.2014.

Već sam nedavno predstavio ovog nadarenog irskog pjevača. Međutim, preslušavajući njegov prvijenac, objavljen u rujnu ove godine, moram s Vama podjeliti meni osobno najbolje uratke.
Album se zove Hozier, kao i izvođač, a i sam cover albuma me oduševio.

Na albumu se nalazi 13 skladbi, a popis izgleda ovako:
1. "Take Me to Church"
2. "Angel of Small Death and the Codeine Scene"
3. "Jackie and Wilson"
4. "Someone New"
5. "To Be Alone"
6. "From Eden"
7. "In a Week" (featuring Karen Cowley)
8. "Sedated"
9. "Work Song"
10. "Like Real People Do"
11. "It Will Come Back"
12. "Foreigner's God"
13. "Cherry Wine" (Live)

Počinjemo sa prvim, sada već hitom, koji se pušta i na domaćim radio postajama. Riječ je o pjesmi Take me to church, koja progovara o aktualnoj tabu temi, kako u Irskoj, tako i kod nas.



Sljedeća pjesma je Sedated, meni druga najbolja pjesma s albuma.



Treći bih izdvojio Angel of small death & the Codiene scene.



Četvrta je Jackie and Wilson.



Top 5 zatvara pjesma Someone new.



Za kraj bih još izdvojio i pjesmu Work song, koja je ujedno i službena pjesma filma 12 godina ropstva, koji me, unatoč osvojivši tri Oscara u najvažnijim kategorijama 2014., i nije oduševio.

Oznake: hozier

Jesen na Zrinjevcu

petak, 07.11.2014.

Oznake: zrinjevac okupan zlatom

Jesen u Maksimiru

četvrtak, 06.11.2014.

Oznake: maksimir

Bez sunca

Oznake: jesen

Neuspjeli pokušaj

srijeda, 05.11.2014.

Oznake: ta luda fotografija...

Jesen u mom kvartu

utorak, 04.11.2014.

Oznake: jesen

Zaigrani ponedjeljak

ponedjeljak, 03.11.2014.

Oznake: &

Petrit Ceku

subota, 01.11.2014.

Inspiriran današnjim "Maestrom" uživam u majstorijama Kosovskog gitarista.

Oznake: Gitara