|
Koliko nam je važna sreća drugih?!?
Izlizano, neizlizano, nije ni bitno, «repetitio est mater studiorum», kaže latinska, ipak je možda dobro da je se ponekad pridržavamo.
Ne baš mnogo puta u životu sam čula da se ljudi odriču nečega da bi netko drugi bio sretan, ili da uopće netko izjavi: »stalo mi je do toga da ta osoba bude sretna», da samo žele to, da im je stalo, i bez ikakve žrtve i odricanja. Na žalost važna nam je samo naša sreća, što je i u jednu ruku normalno, jer smo već pomalo navikli živjeti na takav način da se brinemo samo za sebe i da se gotovo ne obaziremo na druge ljude. No, što je najžalosnije, obaziremo se mi na druge, ali samo onda kada je , recimo, netko napisao test isto kao i mi, a dobio bolju ocjenu, naravno, kako bi to bilo kada kad na taj način ne bi gledali na druge, po nekima bi svijet propao.
Žalosno, do boli, ali je tako, i pokušaj da se nešto promijeni u tom pogledu, gotovo je smiješan.
No, možda bi ipak bilo dobro da pokušamo, ali barem pokušamo ponekad razveselit neku osobu, učinit nekoga sretnim, ne sigurno, al vjerojatno će nešto takvo razveselit i nas same, učiniti život ljepšim…
Idemo, srećo, da vladamo,
i ne budi me ako spavam,
ako je stvarnost, da ne zaspim;
no bila stvarnost ili snovi,
činiti treba dobra djela,
ako je stvarnost, zbog stvarnosti,
ako to nije, onda zato
da bismo stekli prijatelje
za poslije, kad se probudimo.
Calderon, «Život je san»
|