zabranjeno pusenje

Ej ljudi pa gdje ste?!? Vjerujem da ste primjetili da u zadnje vrijeme manje pišem (heh koji pjesnik), aaa kako da kažem , upala u neku nazovimo je tako «stvaralačku krizu». Ma ne, šalim se, zapravo počela škola i tako to pa malo manje vremena imam za ove stvari…..
Uglavnom, posljednjih par dana me malo muči pitanje kako zapravo živjeti. Da li živjeti za trenutke, samo iz dana u dan nastojat svaki preživit ili malo «proširit svoje vidike» na dane koji slijede iza onog «sutra»?!?

Potaknuta nezgodom koja mi se dogodila prije par dana (da sad ne spominjem, heh) pade mi napamet da napišem kolko sam zapravo iz svega toga naučila, zapravo ne naučila nego se uvjerila u ono što sam već odavno, recimo, znala.
Uglavnom, skužila sam kako u većini slučajeva ljudi reagiraju prekasno i kako često nakon neke nezgode, nesreće, šta li ja znam već čega, postaju pomalo nesigurni u sebe. Sve ono što je do tada bilo jednostavno, i u sve ono što su radili bez da su uopće mislili da rade, počinju ulagati malo više truda, pa slobodno mogu reći, počinju raditi stvari svjesno. Nakon nekog vremena sve te stvari ponovno čine rutinski, kao da se ništa nije ni dogodilo, al to vjerojatno mora bit tako, bez obzira na sve. No, ipak, ponekad nam dobro dođe da se malo «opečemo» i spustimo na zemlju, zar ne?!?

“There are two tragedies in life.
One is to lose your heart's desire.
The other is to gain it.”

George Bernard Shaw

…biti ili ne biti...

...iskren, zapravo. Aj uzet ću primjer, tako mi je najlakše objasnit šta zapravo želim reć. Recimo kad te netko pita za mišljenje o tome kako mu stoje neke hlače, majica, …I mnogi ljudi, svjesni da lažu kažu: «ajme to ti baš super stoji».
Znači, možeš odabrati dva načina. Jedan je da budeš iskren i kažeš onako kako jest, a drugi je da slažeš. E sad. Ako nekome iskreno kažeš da mu ne stoji neka majica, ta osoba se može vrlo lako naljutit ( u većini slučaja se ljudi naljute, čast iznimkama), al šta se ima ljutit ako te je pitala za mišljenje i ti joj rekao?!?!? A s druge strane možeš slagati i reći da joj je «odlična», ali po mom mišljenju na takav način ljude samo držiš u zabludi, pa sad ne znam…
Nekako, ljudi te pitaju za mišljenje, a zapravo ne očekivaju da budeš iskren nego da kažeš ono što bi oni htjeli čuti. Što se mene tiče, ubuduće, nemojte pitat kakve su vam neke hlače ili majica ili šta ja znam šta već, kad ionako ne očekivate iskrenost, i opet, čast iznimkama!!!