zabranjeno pusenje

…in my place, were lines that I couldn´t change…

…ovih dana se osjećam nekako, pomalo izgubljeno, ali i razočarano. Ne znam da li zapravo razočarano u sebe ili sve ono što me okružuje. Nekako, opet mi se čini da ništa nije onako kako sam ja zamišljala, čini mi se da je sve u potpunosti drukčije. Skužila sam i da dosta slabo procjenjujem ljude. Ne znam da li zato što sam naučila razmišljat na takav način da su svi ljudi «normalni i dobri». Ali, kad vidiš ponašanje nekih ljudi, čini ti se da cijelo vrijeme živiš u zabludi, da opet nije onako kako ti se čini da jest… Isto tako ljudi su nekako promjenjivi, žao mi je što ću ovo napisat, ali takvi su većinom dečki. To njihovo ,nazovimo tako, pokušavanje isticanja u društvu ponekad stvara potpuno pogrešnu sliku o njima, ali nisu ni oni samo takvi, i ostali su takvi…Recimo kad razgovaraš s nekom curom/dečkom, ta osoba ti se čini tako super, stvarno imaš pozitivno mišljenje o njoj, a s druge strane kad tu osobu upoznaš u društvu, potpuno je drukčija, kao da to više nije ista osoba, što bi trebalo značiti da su ljudi, a ne bih to nazvala dvoličnošću, ali tako nešto. Sad se pitam, kako doživjeti ljude i zapravo ih procijeniti?!?


Coldplay- In my place

In my place, in my place
Were lines that I couldn´t change
I was lost, oh yeah

I was lost, I was lost
Crossed lines I shouldn´t have crossed
I was lost, oh yeah

And yeah, how long must you wait for it?
Yeah, how long must you pay for it?
Yeah, how long must you wait for it?
Oh, for it

I was scared, I was scared
Tired and under prepared
But I wait for you

And if you go, if you go
And leave me down here on my own
But I´ll wait for you


And yeah, how long must you wait for it?
Yeah, how long must you pay for it?
Yeah, how long must you wait for it?
Oh, for it

Singing please, please, please
Come back and sing to me
To me, me

Come on and sing it out, now, now
Come on and sing it out, to me, me
Come back and sing

In my place, in my place
Were lines that I couldn´t change
I was lost, oh yeah