subota, 11.08.2007.
Do kada?
Kada će prestati? Bože, reci mi, kada će prestati ova bol i ove suze koje već danima peku? I kada će i mene dotaknuti ovo sunce koje nemilosrdno prži? O Bože, samo mi još reci, kada ću napokon nakon burnoga dana mirno usnuti?
Postoji li lijek koji liječi dušu, nešto što briše svu bol, nezadovoljstvo? Možda to i nije bol, već samo nezahvalnost. Imam sve što mi treba, ali sve to guta ljubav koju nemam.
Koliko čovjek može slušati i trpjeti, koliko čovjek može podnijeti prije nego pukne? A ja uporno slušam i slušam i dajem neke savjete u koje ni sama ne vjerujem, ali sve kao da pričam zidu. I to boli, kada vidiš da tvoje riječi ne dopiru do nekoga kome su namijenjene, a taj netko traži te riječi od tebe. Zašto mi onda pričaš ako nijednu moju riječ ne želiš čuti? I zašto nemaš bar toliko obraza da me pitaš što mi je? Jer mi nije dobro i ti to znaš, ali toliko si zaokupljen samim sobom, da ne doživljavaš svijet oko sebe. Možda te je upravo zbog toga i ostavila? Možda ni ona više nije mogla slušati, a ne dobivati podršku kada je to njoj potrebno. Ne znam…ne znam do kada ću moći ovako. Želim otići, želim biti sama. Želim usnuti i nikada se ne probuditi iz mirnog sna u kojem ne postoje boli suze.
- 21:11 -
