nedjelja, 19.11.2006.
Al kaži kako dalje kad...
Opet se u meni budi neka tuga, neka sjeta, neki strah od sutra. Svaki novi dan mi donosi nešto loše. Bojim se zaspati. Budna dočekam novi dan, sama sa strahom. Bog mi sve oduzima.
Svećenik je danas na misi pričao kako se svi mi često pitamo zašto Bog čini neke stvari. Nisam shvatila što je želio reći svojom propovijedi, nisam pronašla odgovor u njegovim riječima. Valjda ih moram naći u Bogu, u vjeri, nadi... Ne znam više.
Danas sam se osjećala tako usamljeno, tako nepoželjno u svojoj kući. Danas sam tako poželjela nestati zauvijek.
Gubim se u svom životu. Nemam volje...Samo se pitam kada će i meni Bog poslati nekoga koga mi neće oduzeti? Kada će mi Bog poslati malo ljubavi, zagrljaj pun ljubavi?
Čemu ta jedina suza
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijeh, prošlijeh ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noć i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvjezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
- 22:20 -
subota, 11.11.2006.
Vjeruj u ljubav
Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve
Vjeruj u ljubav, ne živi bez nje
Vjeruj u ljubav i sačuvaj ju
Vjeruj u ljubav u dobru i zlu.
Daj mi svoju ruku sad,
neka ljubav veže nas.
Daj mi svoju ruku sad,
kao jedan cvijet.
Daj mi svoju ruku sad,
neka ljubav veže nas,
nek nas vodi u sretniji svijet.
Daj mi svoju ruku sad,
neka ljubav veže nas.
Daj mi svoju ruku sad,
kao jedan cvijet.
Daj mi svoju ruku sad,
prava ljubav je uz nas,
ona može promijeniti svijet.
Poklon jednom dragom prijatelju. Nadam se da ću i ja pronaći uskoro smisao tih stihova. Znaš i sam da bih ja radije odabrala onu drugu pjesmu ( U ljubav vjere nemam).
Hvala!
- 17:24 -
petak, 10.11.2006.
Mrzim biti doma…
O kako samo mrzim. O kako samo mrzim to što moram reći da uživam u tuđem stanu s nepoznatim ljudima, jer su tako dobri prema meni. Mrzim sve te svađe, tu viku, galamu…sve to što me svaki put kad dođem doma tjera da noći provedem u suzama. I svi koji su mi govorili da će mi faliti moji kad odem tako su se prevarili, ne znaju kako živim.
A kako tek mrzim to što sam slaba na njega. Zašto mi se sada javio, nakon toliko vremena? Zašto mi sada opet priča sve te divne priče? I zašto mu uopće želim vjerovati, kad znam koliko me puta povrijedio, srušio do dna? Zašto ga moram toliko voljeti unatoč svemu? A on, baš namjerno govori sve to što zna da će me oboriti. A on namjerno čini da se osjećam voljenom. Zna da mi to toliko treba. Možda mi je zato i puno lakše vjerovati u te laži, jer bar ću jedno vrijeme osjećati malo ljubavi, iako samo s moje strane.
MOLITVA VJETRU…najljepša pjesma koju mi je itko ikada napisao. Puna laži. Sada kada ju čitam osjećam tu laž. Prije sam vjerovala u nju. Prije sam vjerovala u sve. Danas u ništa.
Mrzim ovu pasivnu osobu u koju sam se pretvorila. «To je tako besmisleno!», moj je odgovor na sve. Možda upravo zato sve rjeđe idem na predavanja. Možda zato mi je tako svejedno što se događa sa mnom, sa mojim životom.
Kad bi bar znala odgovor na jednom, samo jedno, pitanje. Kažu da odgovore ne treba toliko tražiti, toliko iščekivati, oni će doći sami, kada se najmanje nadamo. Ali kako do tada? Kako da živim kada ne znam za što živim? Ne želim plakati…
Samo jednu pozitivnu stvar vidim u svemu tome….moja mala tajna, skrivena na dnu torbe.
MRZIM PMS!!!!!
- 20:38 -
nedjelja, 05.11.2006.
Mama
Stoji djevojčica i nešto priča,
na grobu svijeća gori.
Priđoh bliže jer htjedoh znati
što malo dijete zbori.
"Ja znam da te nema mama,
al´ ipak sam ruže brala.
I umjesto tebi, najdraža majko,
drugoj sam ih ženi dala.
Rekla je ona "hvala"
i s osmjehom primila cvijeće,
ali ona nije plakala kao ti
i ona plakati neće.
Čuješ li, majko, zov divljine
što moje srce slama?!
Nitko me više ne zove "kćeri"
jer tebe nema mama."
- 14:31 -
subota, 04.11.2006.
Sama
“Svatko ima bar jednu osobu koja vjeruje u njega, bilo da se radi o prijateljici, bratu, roditeljima, starom profesoru ili zaposleniku. Njihovo mišljenje i potpora može nas umotati nekim ugodnim osjećajem sigurnosti i biti čvrsta ruka za koju se možemo uhvatiti dok ne povratimo vjeru u sebe.»
Za početak citirala sam razmišljanje jedne osobe i ispričavam se ako će se ljutiti zbog toga.
Pokušavam se sjetiti imam li takvu osobu. Nekako mi nitko ne pada na pamet. Nekako sam valjda sve osobe uspjela razočarati.
Danas sam opet napravila glupost. Ali sam šutjela jer nisam htjela razočarati roditelje. Trpjela sam. Podnosila sve. A htjela sam vrištati. Nisam uspjela sakriti to pred njima. Zaplakala sam i rekla im da ja to ne mogu i da mi je žao što im opet stvaram probleme, jer ih ionako stalno gnjavim zbog nečega. Iznenadila me njihova reakcija. Primili su to sasvim mirno i rekli da me neće tjerati na ništa i da nije bitan novac, ni ništa drugo. Bitno je da meni bude dobro. Hvala im zbog toga.
Ali ovaj događaj me samo još jednom uvjerio da nikome ne mogu vjerovati. Svaki put iznova shvatim koliko ljudi lažu. Znam, i sama sam izgovorila puno laži. Ne sudim nikome. Ali mi je dosta toga.
Eh, da…Što će sada biti sa mnom?! Gdje sam sada?! Kako dalje?!
Sada dok ovo pišem u meni je neki strah, neka slutnja da će se nešto dogoditi i ne prolazi. Bojim se. A sama sam sa svim tim.
- 22:55 -
