nedjelja, 19.11.2006.
Al kaži kako dalje kad...
Opet se u meni budi neka tuga, neka sjeta, neki strah od sutra. Svaki novi dan mi donosi nešto loše. Bojim se zaspati. Budna dočekam novi dan, sama sa strahom. Bog mi sve oduzima.
Svećenik je danas na misi pričao kako se svi mi često pitamo zašto Bog čini neke stvari. Nisam shvatila što je želio reći svojom propovijedi, nisam pronašla odgovor u njegovim riječima. Valjda ih moram naći u Bogu, u vjeri, nadi... Ne znam više.
Danas sam se osjećala tako usamljeno, tako nepoželjno u svojoj kući. Danas sam tako poželjela nestati zauvijek.
Gubim se u svom životu. Nemam volje...Samo se pitam kada će i meni Bog poslati nekoga koga mi neće oduzeti? Kada će mi Bog poslati malo ljubavi, zagrljaj pun ljubavi?
Čemu ta jedina suza
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijeh, prošlijeh ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noć i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvjezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
- 22:20 -
