utorak, 31.10.2006.
Ne volim blijeda zimska jutra…
Što ne volim? Ne volim biti ovo što jesam. Ne volim živjeti ovaj život koji živim. Ne volim plakati. Ne volim se smijati kada to ne želim i ne mogu. Ne volim glumiti da sam dobro. Ne volim biti sama. Ne volim biti nevoljena. Ne volim kriti tugu od drugih. Ne volim sebe. A sve to moram, sve to radim, sa svim tim živim i nosim se.
Ne volim ni što sada, opet niz moje lice klize suze. Ne volim ni to što mi je ovaj dan tako sjetan. Ali bih voljela vratiti vrijeme. Voljela bih bar jedan dan biti sretna. Voljela bih da me bar jedan dan netko voli.
Razmišljam o prošlim danima. Razmišljam o nečemu o čemu ne bih smjela razmišljati. Razmišljam o tome što je bilo, što je moglo biti.
Voljela bih da postoje riječi kojima bih mogla opisati ovo u meni, ove osjećaje, ovu tugu. Ali ne pronalazim te riječi. Ali ne pronalazim utjehu.
Umirem…
- 21:08 -
