četvrtak, 08.06.2006.
MOGU, HOĆU, MORAM!!!
Želim ti reći hvala. Hvala što si me saslušao, što si bio tu kada mi je bio potreban netko. Znam da ni tebi nije lako, znam da imaš svojih problema, ali si imao strpljenja. I zbog toga sam ti neizmjerno zahvalna. Pamtit ću tvoje riječi zauvijek. Zapamti : « To ti je jedini način da se izvučeš iz tog pakla u kojem si. Reci si – mogu, hoću, moram. Radi sve sa smiješkom i ne daj da te itko naživcira i ne vjeruj nikome. «
Vrtim te riječi u svojoj glavi. Kao da si mi svojom potporom sinoć napunio baterije, podigao me kad sam pala. Jer više nisam mogla sama. A nikoga nemam kraj sebe. Ti si me oživio. Ti si me potaknuo. Ti si me probudio iz ovog sna iz kojeg se nisam mogla, nisam željela probuditi. Ti si mi dao snagu koju trebam, ljubav koju nisam imala. Ti si jednostavno slušao i nisi osuđivao. Ne bi uspjela bez tebe. Možda nisam zaslužila to od tebe, jer sam stvarno bila bezobrazna. Oprosti mi. Znaš da bi uvijek sve učinila za tebe. I ono sinoć nije bio naš oproštaj, nije bilo « zbogom ». Biti ćemo uvijek zajedno, bar mislima, a to mi je dovoljno.
Hvala ti, braco!
- 23:20 -
