|
|
| < | veljača, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
zivot moj je samo most
zivot moj je samo most, preko kojeg trebas proc...
zivot ti ponekad mnogo daruje, cak i kad zlo u njemu caruje, jedan je i ja ga ne dam, sretna sam....
OnA Je BoMbA..
hodam kroz život ne znajući kamo, vodi me cestama amo-tamo.
lutam tražeći sreću i snove, uvijek su oko mene iste boje.
plava kao nebo, crvena kao krv, zelena kao trava, ne znam ni sama je li sve to san ili java.
u gradiću malom mati me rodila, s osamnaest sam već na fax odila.
u zadar me odveo daleki put, al nikada neću zaboravit svoj jug.
u makarskoj sam ostavila lude dane, alternativu, muziku i školske jade.
prva ljubav živi i sada, otišla daleko al dobro je s nama.
prijatelji stari gdje ste, hvala bogu mogu vas naći,
zemlja je mala i uvik vam mogu naći traga.
mudra sam ja i jaka kao bik, dobra životinja al ipak moj horoskopski hit.
kažu da horoskop uvik istinu kaže, a uvjerila sam se da baš i ne laže.
kaže da sam svestrana, gurman, volim život,
u svemu sam se našla, fala bogu nisam rođena ka idiot.
mislim da je dosta sada o meni,
ako vas šta zanima samo moj blog okreni.
see u
Yvonne
linkovi..
SJENA U MOM SVIJETU
Toliko tuge i boli u mom srcu
biće mi klonu od umora.
Predala bih se toj zlobnici, al nešto me drži na životu.
Pjesma me uzdigne i da mi dah života.
Svojim notama uzdiže me u visine.
Iz tog obzorja promatram svijet.
Gledam te čovjećuljke koji se kreću poput svjetlosti.
Mislim da zaostajem za njima...
Nije mi žao jer shvatim da se ovako osijećam posebnom.
Želim zauvijek ostati u tom čudesnom stanju.
Nakon nekog vremena shvatim da sam i ja dio tih zlobnih čovječuljaka i da pripadam njima.
Iako mi odgovara ova izoliranost od svih,
iako su drače problema oko mene...
uspijevam se istrgnuti i krećem dalje.
Melodije me vode svojim ritmom do nepoznatih mjesta.
U meni raste adrenalin, postajem uzbuđena,
osijećam kako se približavam nečemu što me uznemiruje...
Ali taj nemir je poseban.
Obgrljuje me svojim ludilom.
Pred očima pojavljuje mi se nepoznata,mirna sjena
koja me ostavlja impresioniranom...
Zatočena sam, ne osijećam svoje biće.
Osijećam kao da dio mene odlazi,
osijećam kao da se ponovno rađam.
Ta sjena postaje mi sve bliža.
Opija me svojim mirisom.
Postajem sve uzbuđenija, nemirnija, opsjeda me strah.
No taj strah prerasta u strast.
Sjena postaje sve jasnija, obgrljuje me svojim čarima.
Stapamo se u jedno...
Sada postojimo samo ona i ja...
Skupa u tom čarobnom svijetu...
7.
Hladan zrak grizao joj je lice. Sva neispavana i ispijena od života hodala je tihim i brzim koracima. Željela je što brže otići iz grada. Nije ni sama znala gdje. Željela je biti daleko,daleko od svih. Cijeli svijet joj se srušio pod nogama. Znala je kako želi započeti novi život, onakav kakav će ona htjeti. Sva nepravda koja joj se događala u životu bila je sitnica. Sve je prije shvaćala ozbiljno i tragično. Ovo što je saznala...za nju je bio kraj.
Razmišljala je o životu općenito. Bila je u dvoumici. Nije znala je li ispravno što je otišla od kuće. Što se sve događa u svijetu i ljudima oko nje...koliko gorih i tragičnijih stvari...možda ovo ipak i nije bio pravi način na koji je postupila. Al ne, odlučila je otići. Zadati im bol i patnju kakvu je ona sad osijećala. Najviše joj je bilo žao majke i brata. Za početak odlučila je izbivati iz kuće tri dana. Za to je smilila dobru izliku. Nadala se kako će se smiriti i probati shvatiti što uopće želi....a onda krenuti dalje. Imala je osjećaj da to nije sve što je trebala saznati. Odlučila je preuzeti stvar u svoje ruke i saznati cijelu istinu. Pokazat će ona njima svoje pravo lice, tko je zapravo ta Melanie.
Sivu i tjeskobnu zoru razorili su traci sunca. Sunce..tako divno i sjajno biće. Da, promatrajući tu njegovu živost i isijavanje, ne samo svjetlosti već pozitivne energije...dakako da ga možemo nazvati bićem. Ono razvedri ne samo noć, tamu, ono razvedri i najtužnije stvorenje na zemlji. Ono je život. Promatrala ga je s divljenjem. Upijala je svaki njegov titraj.
Ispunilo ju je i dalo snagu za krenuti dalje.
Dignula je prst nadajući se kako će ustopati bar jedno auto. Neko je vrijeme čekala. Nervozno je popušila dvije cigarete i ne gubeći nadu, ponovno počela stopati. Bila je nervozna jer nije htjela da je netko vidi. Bilo bi previše sumnjivo. Uz nju je stajao veliki kofer. Sve one babuškare mogle bi to prolaćati i tako prenjeti vijest do njene mame...