|
U zreloj noći, kao u crvenoj trešnji, kuca srce male Yuriko.
Ona hoda nizvodno, bosa i zamišljena. Dvije sjene prate njen tihi korak. Ona traži svog zeca. On otišao je još davno u potragu za Diem. Sad ih je izgubila obojicu. Sedam ptica s istoka vidjele su ga na ovom putu. Ona im vjeruje. U jednom od trenutaka sjene se razbježaše i stopiše se s mrakom. Ostala je sama nasred prašnjavog puteljka. Jedan čovjek na konju ide joj u susret. Njegov šešir skriva mu noćno lice. On je noćnik. -Yuriko... prozove je i sjaši s konja U rukama nosi njenog mrtvog zeca. Baca joj ga pred noge. Onda odlazi. Yuriko se spusti na koljena i nasloni svog mrtvog zeku uz tužne grudi. Cvili kao kad je rat i kad umiru djeca. I ribe iz vode poletješe zrakom....i ptice iz zraka zaroniše vodom. Tuga je. I ništa drugo nije. |