,yuriko.blog.hr" />

Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/yuriko

Marketing

U zreloj noći, kao u crvenoj trešnji, kuca srce male Yuriko.
Ona hoda nizvodno, bosa i zamišljena.
Dvije sjene prate njen tihi korak.
Ona traži svog zeca. On otišao je još davno u potragu za Diem.
Sad ih je izgubila obojicu.
Sedam ptica s istoka vidjele su ga na ovom putu. Ona im vjeruje.
U jednom od trenutaka sjene se razbježaše i stopiše se s mrakom.
Ostala je sama nasred prašnjavog puteljka.
Jedan čovjek na konju ide joj u susret. Njegov šešir skriva mu noćno lice. On je noćnik.
-Yuriko... prozove je i sjaši s konja
U rukama nosi njenog mrtvog zeca. Baca joj ga pred noge. Onda odlazi.
Yuriko se spusti na koljena i nasloni svog mrtvog zeku uz tužne grudi. Cvili kao kad je rat i kad umiru djeca.
I ribe iz vode poletješe zrakom....i ptice iz zraka zaroniše vodom. Tuga je.
I ništa drugo nije.

Post je objavljen 02.06.2005. u 20:31 sati.