|
Sinoć su u parku našli mrtvog čovjeka.
Noć je. Yuriko sjedi u krošnji starog hrasta. U zgradi preko puta gori svjetlo na katu broj 2. U tom svjetlu jedan čovjek udara jednu ženu i jedno dijete plače. U tom plaču jedno dijete nasrće na jednog čovjeka koji udara. Jedan čovjek uzima dijete za kosu i baca ga u zid. Yuriko skoči sa stabla, izvadi svoj bodež i bosa otrči u ulaz zgrade u kojoj jedno dijete leži na podu, na katu broj 2. Ušla je na vrata i zabila svoj mali bodež u čovjekov debeli i oznojeni vrat. Žena je vrištala, dijete je ležalo. Yuriko je istrčala iz zgrade a čovjek za njom. Popela se na svoj hrast i čekala. Kad je stigao skočila je na njega i udarala bodežom iz sve snage. Čovjek ju je počeo daviti. Bodež je pao u mrak. Nedugo zatim pao je i čovjek, u mrak. Prestao je disati iz svojih odvratnih pluća. Yuriko je još jednom pogledala prema prozoru na kojem jedna žena drži dijete u naručju a onda otrčala u svoj mali stan. Oprala je svoja crvena stopala i crvene ruke. Drhtala je još dugo u mraku sobe..zaspala je u svitanje. |