,yuriko.blog.hr" />

Sinoć su u parku našli mrtvog čovjeka.
Noć je. Yuriko sjedi u krošnji starog hrasta.
U zgradi preko puta gori svjetlo na katu broj 2.
U tom svjetlu jedan čovjek udara jednu ženu i jedno dijete plače.
U tom plaču jedno dijete nasrće na jednog čovjeka koji udara.
Jedan čovjek uzima dijete za kosu i baca ga u zid.
Yuriko skoči sa stabla, izvadi svoj bodež i bosa otrči u ulaz zgrade u kojoj jedno dijete leži na podu, na katu broj 2.
Ušla je na vrata i zabila svoj mali bodež u čovjekov debeli i oznojeni vrat.
Žena je vrištala, dijete je ležalo.
Yuriko je istrčala iz zgrade a čovjek za njom.
Popela se na svoj hrast i čekala. Kad je stigao skočila je na njega i udarala bodežom iz sve snage.
Čovjek ju je počeo daviti. Bodež je pao u mrak.
Nedugo zatim pao je i čovjek, u mrak. Prestao je disati iz svojih odvratnih pluća.
Yuriko je još jednom pogledala prema prozoru na kojem jedna žena drži dijete u naručju a onda otrčala u svoj mali stan.
Oprala je svoja crvena stopala i crvene ruke.
Drhtala je još dugo u mraku sobe..zaspala je u svitanje.
Post je objavljen 21.05.2005. u 15:30 sati.