|
Yuriko i Di sjede na njenoj najdražoj klupi.
Ona gleda u svoje cipelice. Bijele na crvene točkice. On gleda u nju. -Daš mi ruku? Yuriko stidljivo pruža ruku. Drže se. Boje se preljevaju. Ona ljuljuška svoje nogice. Nebo je ljubičasto. Trava je narančasta. Zgrade su zelene. -Što misliš kako ćemo završiti? -Kako to misliš? pogleda ga Yuriko -Mislim...što će dalje smisliti za nas? -Ne znam, nadam se da nas neće razdvojiti. -Moramo naći oblutke, onda ćemo izaći i spasiti se. -Kako će nam oni pomoći? Kako ćemo izaći? -Kad svih osam oblutaka bude zajedno otvorit će se portal kroz koji ćemo pobjeći. -Gdje ćemo pobjeći Di? -U pravi svijet Yuri, bit ćemo slobodni. Stvarni. -Bojim se...a što ako tog svijeta nema? Što ako je ovo jedini svijet za nas? -Ne boj se. Vidjet ćeš. Stišće joj ruku jače. Čuje se strašna buka. Dum!! Dum!! Dum!!Dum!! Nestaju sve slike. Mrak. Yuriko sjedi na svom krevetu. Netko lupa na vrata. Otvara. -Izvolite? -Niste platili vodu za razdoblje od 12 mjeseca prošle godine do 01.ožujka 2005.! -Molim?? Molim vas pustite me na miru, nije mi dobro. Zatvara vrata. |