Marketing
Yuriko i Di sjede na njenoj najdražoj klupi.
Ona gleda u svoje cipelice. Bijele na crvene točkice.
On gleda u nju.
-Daš mi ruku?
Yuriko stidljivo pruža ruku.
Drže se.
Boje se preljevaju.
Ona ljuljuška svoje nogice.
Nebo je ljubičasto. Trava je narančasta. Zgrade su zelene.
-Što misliš kako ćemo završiti?
-Kako to misliš? pogleda ga Yuriko
-Mislim...što će dalje smisliti za nas?
-Ne znam, nadam se da nas neće razdvojiti.
-Moramo naći oblutke, onda ćemo izaći i spasiti se.
-Kako će nam oni pomoći? Kako ćemo izaći?
-Kad svih osam oblutaka bude zajedno otvorit će se portal kroz koji ćemo pobjeći.
-Gdje ćemo pobjeći Di?
-U pravi svijet Yuri, bit ćemo slobodni. Stvarni.
-Bojim se...a što ako tog svijeta nema? Što ako je ovo jedini svijet za nas?
-Ne boj se. Vidjet ćeš.
Stišće joj ruku jače.
Čuje se strašna buka.
Dum!! Dum!! Dum!!Dum!!
Nestaju sve slike.
Mrak.
Yuriko sjedi na svom krevetu. Netko lupa na vrata.
Otvara.
-Izvolite?
-Niste platili vodu za razdoblje od 12 mjeseca prošle godine do 01.ožujka 2005.!
-Molim?? Molim vas pustite me na miru, nije mi dobro.
Zatvara vrata.
Post je objavljen 15.03.2005. u 22:41 sati.