YourSoftware

nedjelja, 21.12.2014.

Uvod u Programiranje - nastavak

2.LEKCIJA
- Programski Jezici

Programski jezika

Sam po sebi, računalo ustvari nije toliko pametno. Računalo je u biti samo velika hrpa malih elektroničkih sklopki koje su uključene ili isključene. Postavljanjem različitih kombinacija tih prekidača, možete napraviti da računalo učini nešto, na primjer, prikazati nešto na zaslonu ili ispustiti zvuk. To je ustvari srž samog programiranja - govoriti računalu što da radi. Naravno, razumijevanje koje kombinacija prekidača će napraviti da računalo učiniti ono što zna biti težak zadatak, no tu nam u korist dolaze programaski jezici.

Računala koristite "jednostavan" jezik koji se sastoji od samo 1 i 0, s time da 1 znači "upaljeno" i 0 "isključeno". Pokušavati razgovarati sa računalom na taj način je kao da probate rozgovarati s nekim s Moreovim kodom - moguće, ali naravno postoje jednostavniji načini. Programski jezik djeluje kao prevoditelj između vas i računala. Umjesto učenja materinskog jezika računala (poznat i kao strojni jezik (machine language)), možete koristiti programski jezik, te davati upute računalu na način kojeg je lakše razumijeti i naučiti. Specijalizirani program, poznat kao prevodilac (compiler) uzima upute pisane u programskom jeziku, te ih pretvara u strojni jezik. To znači da kao programer, možete, ali ne morate razumjeti ono što računalo radi ili kako se to radi. Vi samo morati shvatiti kako određeni programski jezik radi.

Kada bi smo opisivali programski jezik, koristili bi smo se dvijema važnim komponentama poznatim kao oblik (syntax) i značenje (semantics).

Syntax

U računalnoj znanosti, oblik ili sintaksa računala je skup pravila koja definiraju kombinacije simbola za koje se smatra da su pravilno strukturirani dokument ili fragment na nekom jeziku. To se odnosi i na programske jezike, gdje dokument predstavlja izvorni kod. Programski jeziki koji se sastoje od teksta temelje se na nizu znakova, dok se vizualni programski jezici se temelji na prostornom rasporedu i vezama između simbola (koji mogu biti tekstualni ili grafički). Dokumenti koji su sintaktički nevažeći imaju pogrešku sintakse (syntax error).

Obično se definira pomoću kombinacije regularnih izraza (za leksičke strukture) i Backus-Naura oblika (gramatičke strukture). BNF (Backus-Naurov oblik) je jedna od važnijih tehnika za opisivanje zapisa bez gramatike. Jer, iako u tom zapisu ne vladaju standarna gramatička pravila, ipak postoji nekoliko stvari na koje bi ste trebali obraćati pažnju. Ne važeći o tome o kojem se jeziku radi, u svakom programskom jeziku postoje pravila koja govore na koji način bi se kodevi trebali pisati (velika i mala slova, redoslijed riječi i brojeva, znakovi).

Slika 2.1

Na slici 2.1 prikazana je jednostavna sintaksa C# jezika čiji kod će vam nakon izvođenja na zaslonu ispisati "Hello, world!".

Semantics

Proučavanje značenjenja određenog koda je ustvari je proučavanje rigoroznih matematičkih postupaka koji se koriste u progrmaskim jezicima. To se radi tako da se određenom pojmu (string), koji je definiran u programskom jeziku, dodaje neki računski postupak i onda ga se u različitim progrmaskim jezicima proučava. Polje semantike ustvari opisuje proces kojeg će računalo izvršiti kod izvođenja nekog programa u određenom jeziku, Stvar je u tome da u različitim jezicim, različiti izraz ima isto značenje.

Slika 2.2

Na slici 2.2 prikazani su različiti oblici, tj. sintakse nekog koda koja ustvari imaju isto značenje, a to je ustvari zbrajanje nekog broja x i broja y, čiji će zbroj biti spremnjen u varijabli x.

Jednostavno, pri učenju nekog jezika, iako to zvuči nebitno, jako je ustvari bitno da se upamte neka pravila pisanja koda, a i samo značenje koda. Svaki jezik ima svoja pravila, koja većinom nisu toliko različita, ali mješanje ili neznanje tih pravila može uzrokovati mnogo pogrešaka i neispravnosti tijekom kasnijeg izvođenja koda i na kraju krajeva, vaš program neće raditi. Stoga uvijek obratite pažnju na te stvari.