moj zadnji...


...eto...onima koji su mi donekle ostali dosljedni,onima kojima ponesto i znacim u zivotu,svima Vama dragi ljudi je upucen moj posljednji post na ovom blogu...mozda se jednom i vratim...mozda...

nah dakle...da pocnem...hm...kad podijelite stotine savjeta ljudima koji vas okruzuju...kad pokusate ukazati na cinjenice kakve uistinu one jesu,kad uspijevate pomoci svima osim sebi,eh onda,dodje trenutak da preispitate svoje ja...tako je bilo i sa mnom..ustvari jos uvijek jest...zasto gotovo uvijek u vecini slucajeva uspijevam druge ljude pametno savjetovati i pomoci im a kad se nadjem u slicnoj situaciji ne mogu pomoci samoj sebi...cesto ne znam reci DOSTA...ne mogu se naljutiti...a zasto i bih...kad se covjek ljuti i mrsti,stvaraju mu se bore...:) kada pogledam unazad godinu dana svoje postove,tada shvatim koliko sam zapravo stasala psihicki...mozda se ponasam kao da sam nedodirljiva,neslomljiva...ali i ja cu jednom puknuti i nadam se da mi se u blizini nece naci ni jedna draga osoba...bilo je lijepo voditi blog...ispucati se virtualno...ali kao sto rekoh...proslo je to moje vrijeme...svoj prvi post napisala sam u listopadu 2006.godine...ovo ce uistinu biti moj zadnji post...neko vrijeme stajat ce jos na netu,a onda gasim blog...jer zatvaram tu stranicu...okrecem jednu novu,drugaciju...nadam se bolju stranicu...moram vam reci jednu,dvije stvari....strpljenje se isplati...bez obzira na sto cekali-isplati se...necu duljiti post..nemam zapravo sto pisati...samo da sam sretna...zaljubljena???mozda...(a kad nisam bila...) :) mislim da je ovo ipak malo drugacije...kad nadjete osobu s kojom necete stalno gledati na sat i misliti kad cete kuci,kad nadjete osobu koja vam nece stalno visiti za vratom i pratiti svaki vas pokret...kad nadjete osobu koja ne pokazuje odmah svoje osjecaje,vec je druzenje s njom kao knjiga...kako okrente stranicu tako saznate neku novu stvar o toj osobi...kad se usudite jednog dana iznenaditi tu osobu i reci joj u oci da ju volite..i ako su vam rijeci uzvracene (mozda ne odmah...ali jednom...), tada dragi moji budite sigurni da ste voljeni...i da je nekom stalo da vas...vaseg osmijeha...znajte da je nekome stalo da vaseg "JA"....i nemojte brzati u nekim stvarima...mastati je okej...ali ono...dok mastate i sanjarite o kojecemu provjerite prvo stojite li cvrsto nogama na zemlji....zaljubljena sam...da jesam...ali ipak...mislim da je ovo nesto drugacije....voljela bih da je...ali bumo vidli...nikad se ne zna...sve vas pozdravlja i voli Vasa Ana...i smijte se...i cijeli ce se svijet smijati sa vama...

(post je pisan pocetkom mjeseca srpnja,izmijenjen je danas...)

28.07.2008. u 23:42 | 5 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (16)
Listopad 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



reci nest kad si tu

Par pametnih o....

Blog je nastao iskljucivo iz puke znatizelje...zanimalo me u cem je stvar...obozavam pisati...mozda je vecina stvari koje napisem glupost, ali to je iskljucivo moje misljenje koje se moze u dogledno vrijeme promijeniti...obozavam zivjeti,svaku sekundu cijediti cari zivota kao narancu...

moj moto je:
Svojom srećom gradiš tuđu sreću,
a svojom tugom narušavaš sreću drugih

...voljela bih svoja jedra razapeti na nemirnom moru nade,
a valove straha ostaviti da zapljuskuju obalu...by me...


Zvonko Bogdan

"..ako jednom odes ti nemoj mi se vracati,necu laznog oka plam radije cu zivjet sam..."
"...evo banke cigane moj,cigane moj sviraj mi ti..."
"...zenit cu se ja,zena mi treba,koja znade svasta raditi, a ja cu se gospodarit po tim Somboru..."

tamburica mi je slaba tocka..


Đorđe Balašević

njegove pjesme,balade jednostavno ne mogu covjeka ostaviti ravnodusnim...kada mi je bilo najteze utjehu sam nalazila u njegovim pjesmama (medju ostalim)...

Život je more..

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana
plaše me senke minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke
što me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene, do nove luke.

Slovenska

"Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu."

...a covjek strahujuci od tezine svojih rijeci,sakrit ce lice u vlastitu sjenu...

nas je planet
radostima
ubog nesto.

treba
otimati
radost
danima sto bjeze.

na svijetu
umirati
nije tesko.

stvoriti
zivot
daleko je teze.

-*-*-*-*-

hocu da u smrti budem sa siromasima
koji nisu imali vremena da je proucavaju
dok su ih batinali oni
koji su podijelili i uredili nebo.

evo da nabacim par linkica i ja:

Fleš - čovjek zna! smijeh
Sogoricepartysmokin
Why is the deadliest sin to love, as I loved you..zujo
Kikicaheadbang
ushiuracthumbup
Sabakiss
arhiva mojathumbup
Sokice-Pulahrvatskasmijeh
Japylud
Martina-Pulawave
Martina-Pula novi blogwavezujo




pogledaj me....

pogledaj me još samo jedamput,
molim te....
da, tu sam, upravo tu gdje si me i ostavio,
zar me ne vidiš...?
ležim bačena kao krpa pod tvojim nogama,
molim za samo još jedan pogleda....

pogledaj me još samo jedamput,
gdje je nestao onaj neobjašnjivi sjaj iz mojih očiju?
zašto si ga ukrao?
gdje su nestali svi oni dodiri i mirisi...?
zašto si mi ih uskratio?

pogledaj me još samo jedamput,
i reci vidiš li me?
mene kao onu osobu koju si ti jako dobro poznavao
mene kao onu sretnu i razigranu curicu
koju si znao voljeti i ljubiti....

ma daj, pogledaj me....
sjećaš li se što sam ti rekla...?
želim da jednog dana dođeš pred moje lice,
pogledaš me i vidiš sjaj u mojim očima, jer....
sretna sam...
sretna ali na neki drugi način....
ja sam sada ona koju ti nikada nisi poznavao,
koju nikada niti nećeš upoznati jer svoju si priliku odbacio,
baš kao i mene....
zajedno s njom....

znaš, ovo jednostavno više nije tvoja stvar....
shvatila sam da ne mogu pratiti tvoj korak,
ne želim se više truditi,
ne trebaš mi!
izgubila sam te jer sam budna sanjala,
jer nisam bila dostojna tvog pogleda,
poljupca, dodira....
sada ionako nije važno....
shvatila sam da nisi niti ti dostojan mene,
mojih suza, moje sreće....

sada...
sada jednostavno postoji netko ko je toga dostojan...
nije kao ti, ne tvrdim da je bolji,
ne tvrdim da sam sretnija nego prije,
u tvoje vrijeme,
samo ti želi reći da sam ti zahvalana...
pokazao si mi da nekoga mogu voljeti,
naučio si me kako to drugima pokazati,
natjerao me da to izgovorim i sada...
da te zaboravim.....

i jesam, ali očito više nije važno....
uvijek ćeš imati posebno mjesto u mome srcu....
ovo nije oproštaj,
ne....

pogledaj me....
samo još jednom, molim te....
da, tu sam gdje si me i ostavio....
pruži mi ruku da se spasim,
dođi mi malo bliže....
zagrli me i ispričat ću ti priču....
priču o djevojci i mladiću koji su se nekada
možda čak i voljeli....
by:Saky