...eto...onima koji su mi donekle ostali dosljedni,onima kojima ponesto i znacim u zivotu,svima Vama dragi ljudi je upucen moj posljednji post na ovom blogu...mozda se jednom i vratim...mozda...
nah dakle...da pocnem...hm...kad podijelite stotine savjeta ljudima koji vas okruzuju...kad pokusate ukazati na cinjenice kakve uistinu one jesu,kad uspijevate pomoci svima osim sebi,eh onda,dodje trenutak da preispitate svoje ja...tako je bilo i sa mnom..ustvari jos uvijek jest...zasto gotovo uvijek u vecini slucajeva uspijevam druge ljude pametno savjetovati i pomoci im a kad se nadjem u slicnoj situaciji ne mogu pomoci samoj sebi...cesto ne znam reci DOSTA...ne mogu se naljutiti...a zasto i bih...kad se covjek ljuti i mrsti,stvaraju mu se bore...:) kada pogledam unazad godinu dana svoje postove,tada shvatim koliko sam zapravo stasala psihicki...mozda se ponasam kao da sam nedodirljiva,neslomljiva...ali i ja cu jednom puknuti i nadam se da mi se u blizini nece naci ni jedna draga osoba...bilo je lijepo voditi blog...ispucati se virtualno...ali kao sto rekoh...proslo je to moje vrijeme...svoj prvi post napisala sam u listopadu 2006.godine...ovo ce uistinu biti moj zadnji post...neko vrijeme stajat ce jos na netu,a onda gasim blog...jer zatvaram tu stranicu...okrecem jednu novu,drugaciju...nadam se bolju stranicu...moram vam reci jednu,dvije stvari....strpljenje se isplati...bez obzira na sto cekali-isplati se...necu duljiti post..nemam zapravo sto pisati...samo da sam sretna...zaljubljena???mozda...(a kad nisam bila...) :) mislim da je ovo ipak malo drugacije...kad nadjete osobu s kojom necete stalno gledati na sat i misliti kad cete kuci,kad nadjete osobu koja vam nece stalno visiti za vratom i pratiti svaki vas pokret...kad nadjete osobu koja ne pokazuje odmah svoje osjecaje,vec je druzenje s njom kao knjiga...kako okrente stranicu tako saznate neku novu stvar o toj osobi...kad se usudite jednog dana iznenaditi tu osobu i reci joj u oci da ju volite..i ako su vam rijeci uzvracene (mozda ne odmah...ali jednom...), tada dragi moji budite sigurni da ste voljeni...i da je nekom stalo da vas...vaseg osmijeha...znajte da je nekome stalo da vaseg "JA"....i nemojte brzati u nekim stvarima...mastati je okej...ali ono...dok mastate i sanjarite o kojecemu provjerite prvo stojite li cvrsto nogama na zemlji....zaljubljena sam...da jesam...ali ipak...mislim da je ovo nesto drugacije....voljela bih da je...ali bumo vidli...nikad se ne zna...sve vas pozdravlja i voli Vasa Ana...i smijte se...i cijeli ce se svijet smijati sa vama...
(post je pisan pocetkom mjeseca srpnja,izmijenjen je danas...)
Post je objavljen 28.07.2008. u 23:42 sati.