i tako to ide...a nekad i ne ide..samo stoji..
Kazu da ljeto budi nove ljubavi…ja kazem da godisnje doba nije vazno…nije zapravo bitno ni vrijeme ni mjesto kada ce se dogoditi nesto presudno u nama sto ce izazvati osjecaj pripadnosti,osjecaj da si voljen…zaljubiti se je nesto najlakse…ali upustiti se u vezu…hm…meni je to tesko uciniti…kad se netko stotinu puta poigra s vasim osjecajima,a vi to dopustite onda se nakon nekog vremena zamislite…hej!stani malo!pa ja nisam takva osoba..pokazujem se kao neki karakter a slomi me njezan dodir ili zavodljiv pogled….i tek poslije shvatim sto se skriva iza tog dodira i pogleda…tek poslije shvatim da je u tijelu muskarca zarobljen djecarac…koji je u dubokom pubertetu,kojem je seks,odnosno zadovoljavanje vlastitih potreba i zelja na prvom mjestu…zasto vise nisu bitni osjecaji??zasto muskarci (ili oni koji se tako cesljaju),misle da je svaka zena „laka“ zena??recimo i ja isto mislim za vecinu tzv. Muskaraca…da su muske kurve..ali ne!!Dragi Boze pa to nije moguce..muskarci su svetinje…andjeli koji ne lete ali skrivaju vraga u sebi…i sad cu pobiti ono sto sam recenicu prije spomenula…kurve se barem ne igraju s tudjim osjecajima…tako da je muska kurva i prenjezna rijec…svaka cast onim MUSKARCIMA koji ne spadaju u tu kategoriju koju sam navela…ima ih..ali malo ih je i skrivaju se jer vjerojatno ne zele biti povrjedjeni kao ja i kao neki od nas…ne zelim da ljudi,osobito oni koje upoznajem i kojima otkrivam sebe,misle kako i ja spadam u kategoriju „lakih zenetina“..uostalom ako u procesu upoznavanja to ne shvate sami – ko im kriv...ja se nikad ne skrivam iza nicega i uvijek cu hrabro obraniti svoje stavove…a sada…uzet cu svoj puno puta zakrpan luftic i baciti se u rijeku sudbine nek me nosi…nije bitno gdje..samo nek me nosi…do neke lijepe,mirne luke… "imali smo sve…nije nam moglo biti ljepse neg sto je bilo…ali taj djecak je prevagnuo u tebi..i sada kada ja tebe napustam..kada odbijam tvoju ljubav,tvoje preklinjanje za drugom prilikom,zelim da znas…i u meni se krije djevojcica…pomalo vrazja..andjeoskog lica…prevelikog srca u kojem se krije…ljubav koju nisi znao cijeniti i koja ce jednom…pripasti drugome…a nece biti bitno vrijeme ili prostor..neces biti bitan ti,a jos manje moja proslost i sve ono sto sam imala s tobom…jer ono sto sam imala s tobom,zakopala sam..duboko,duboko u zemlju…"
ne mogu a da ne spomenem..Tose Proeski R.I.P.
IGRA BEZ GRANICA
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe
Refren
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al’ toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim
Boze,zar si pozvao mene??
eto..odnedavno u svom zivotu imam jednu osobu koja mi jaca vjeru u dragoga Boga..on mi je prijatelj..zacudila sam se jer ne obicavaju svecenici prijateljevati na taj nacin…puno ljudi koje pozanjem uspjeli su jer su vjerovali,jer im je vjera davala snage da se ujutro probude veseli s mislju da je pred njima jedan novi dan koji treba dobro znati iskoristiti…cije ime prvo zazovemo kad nam je tesko i kada nekoga treba okriviti za poteskoce??nije li to Bozje ime??a cije ime zazovemo kad nam se dogodi nesto lijepo u zivotu??kome zahvalimo??jesmo li prestali odrzavati svoju vjeru u Boga jer su nam odmalena roditelji,bake i djedovi nametali tu vjeru??jer to nije bio nas izbor??ali ako su nam vec nametnuli,ako znamo moliti kad nam je tesko,ako se znamo sjetiti imena Bozjeg kad nema nikog oko nas,kako to da se ne sjetimo dragoga Boga kad nam je u zivotu najljepse,kada mislimo da smo dozivjeli vrhunac srece…jesam, isfrustrirana sam ponasanjem pojedinim svecenicima jer ne propovijedaju vjeru kako treba,jer se bave politikom,bave se necim za sto nisu predvidjeni…o da!!ali i mi obicni ljudi smo postali toliko pokvareni..mislimo samo ne sebe,gledamo gdje bismo iz necega mogli izvuci kojekakvu korist..sram nas moze biti..kad smo zadnji put bili na sv.Misi,ili kad smo pogledali u nebo i makar sapnuli: Hvala Ti Boze!?citirat cu svecenika: “ali kad svecenik nesto pogrijesi onda te
cijela javnost osudjuje i kritizira, a zar to nije malo licemjerno...koliko sam se puta samo naslusao: vi svecenici ovo, vi svecenici ono, a ja ni kriv ni duzan...kao da je postala moda pljuvati po crkvi i svecenicima...kao da su oni za sve krivi...svi bi htjeli imati super svecenika, a ne pitaju se da li su ga necim I zasluzili....kad treba poslati svoje djete u sjemeniste to ne dolazi u obzir, neka ide necije tudje, a kad se necije odluci onda mu prigovaraju sto vozi dobar auto i mnostvo drugih gluposti....ljude, jer si javna osoba, zanima tvoja privatnost, a nitko te nikad nije pitao velecasni sto cete vi danas jesti, tko vama kuha ili pere...zanimljivo, to ih ne zanima, a zanima ih da li si bio sa kakvom zenskom ili slicno.... zapravo to ih najvise zanima....eto vidis nije se jos nitko rodio tko bi svima ugodio....toga covjek mora biti svjestan i ne obazirati se previse sto ljudi govore...svi mi imamo svoje probleme i poteskoce i rijesavamo ih kako znamo i mozemo....u svemu je najvaznije biti pametan i paziti da ne izazoves zlo za sebe i za drugoga....jednom je netko rekao: postati svecenik je tesko, ali je jos teze ostati svecenik... to je zrtva, kao sto je zrtva ostati dobar suprug,dobar roditelj ili cestit mladic ili djevojka.....” hm..nije me ostavio ravnodusnim..nimalo…zasto nam je tesko jedamupt u tjednu otici u Crvku na misu jutarnju??jer smo u subotu bili vani,pijancili..a to nam nije bilo tesko napraviti..kad bi se bar ovaj surovi zivot sastojao samo od zabave I kojekakvih gluposti…eh..kamo bismo samo dospjeli..na prosjacki stap..tamo,tocno tamo..jedva bismo bili u stanju nagrebati zaa kruh…zapitala sam se…imam li snage stati pred lice Bozje??nece li mi jednog dana kad dodje smrtna vura (a nitko ne zna kad ce to biti),biti lakes umrijeti ciste savsjeti…nego umrijeti pod teretom grijehova…eto,prijatelji moji..bilo je vec krajnje vrijeme da mi neke stvari dodju iz guzice u glavu..pitam se hocu li jednog dana I ja nametnuti svome djetetu vjeru ili cu ga pustiti da samo odluci sto zeli I u sto vjerovati??!!ali opet prekidam dugu tradiciju,prekida zapravo jedan normalan sijed dogadjaja..no dobro..treba dozivjeti taj dan..i neka bude sto vec mora biti…pozdrav prijatelji moji...
surovo je ovo vrijeme - ljudi zli...
(post je pisan 1.10.)Eto..bio bi neki red da napisem post..bila sam jucer na Thompsonovom koncertu..bilo je jako lijepo..atmosfera velicanstvena…ljudi su pjevali (ili kao ja vristali),iz sveg grla…Zrinjevac je orio…vikalo se „Vukovar“ i razno razne izjave…kao sto je rekao Thompson,mnogi ljudi ga osudjuju i upiru prstom u njega,ali on ce nastaviti pjevati i pisati pjesme zbog publike koja uvijek napuni dvorane,stadione i sl…mislim nije li to dovoljno dobar razlog,motiv da nastavi djelovati…kad bi ljudi malo bolje poslusali njegove pjesme,vejrojatno bi se i nasli u njima…ja se najezim na pjesmu Diva Grabovceva..sta najezim???placem kad je cujem..hm..uskoro krecem na predavanja…mnogi moji poznanici i prijatelji su danas poceli s predavanjima..ja tek 9.10. pocinjem…u zadnje vrijeme razmisljam o mnogocemu…shvatila sam,dosla sam do zakljucka da sam se promijenila…sto ce vjerojatno primijetiti i ljudi koji me svakodnevno okruzuju…shvatila sam neke stvari…moj zivot je isplaniran za narednih 5godina…znam to… ne pitajte kako..jednostavno znam…nedostaje mi moja prijateljica Dorotea…covjek ne bi vjerovao koliko…moram reci da ovaj tjedan pocinju dani piva u Osijeku…mislim mene zanima onaj sator u kojem ce boraviti tamburasi…pocela sam se zabavljati..pocela sam brati plodove svog truda i rada…boli me uvo i ona stvar za sve…zivot je tu šort da bi ga se samo tako zapostavljalo…mislim da cu privesti ovaj post kraju jer polako gubim inspirejšn…vama dragi moji prijatelji,zelim da kad se ujutro probudite,da duboko udahnete i razmislite o ljepoti zivota,o cvrkutu ptica,o pauku koji stvara mrezu - svoj dom... 
p.s. mojoj Zecici sretan rodjendan koji je 3.10. zvijela sto godina pa tolko..:) puset'na
