eto..odnedavno u svom zivotu imam jednu osobu koja mi jaca vjeru u dragoga Boga..on mi je prijatelj..zacudila sam se jer ne obicavaju svecenici prijateljevati na taj nacin…puno ljudi koje pozanjem uspjeli su jer su vjerovali,jer im je vjera davala snage da se ujutro probude veseli s mislju da je pred njima jedan novi dan koji treba dobro znati iskoristiti…cije ime prvo zazovemo kad nam je tesko i kada nekoga treba okriviti za poteskoce??nije li to Bozje ime??a cije ime zazovemo kad nam se dogodi nesto lijepo u zivotu??kome zahvalimo??jesmo li prestali odrzavati svoju vjeru u Boga jer su nam odmalena roditelji,bake i djedovi nametali tu vjeru??jer to nije bio nas izbor??ali ako su nam vec nametnuli,ako znamo moliti kad nam je tesko,ako se znamo sjetiti imena Bozjeg kad nema nikog oko nas,kako to da se ne sjetimo dragoga Boga kad nam je u zivotu najljepse,kada mislimo da smo dozivjeli vrhunac srece…jesam, isfrustrirana sam ponasanjem pojedinim svecenicima jer ne propovijedaju vjeru kako treba,jer se bave politikom,bave se necim za sto nisu predvidjeni…o da!!ali i mi obicni ljudi smo postali toliko pokvareni..mislimo samo ne sebe,gledamo gdje bismo iz necega mogli izvuci kojekakvu korist..sram nas moze biti..kad smo zadnji put bili na sv.Misi,ili kad smo pogledali u nebo i makar sapnuli: Hvala Ti Boze!?citirat cu svecenika: “ali kad svecenik nesto pogrijesi onda te
cijela javnost osudjuje i kritizira, a zar to nije malo licemjerno...koliko sam se puta samo naslusao: vi svecenici ovo, vi svecenici ono, a ja ni kriv ni duzan...kao da je postala moda pljuvati po crkvi i svecenicima...kao da su oni za sve krivi...svi bi htjeli imati super svecenika, a ne pitaju se da li su ga necim I zasluzili....kad treba poslati svoje djete u sjemeniste to ne dolazi u obzir, neka ide necije tudje, a kad se necije odluci onda mu prigovaraju sto vozi dobar auto i mnostvo drugih gluposti....ljude, jer si javna osoba, zanima tvoja privatnost, a nitko te nikad nije pitao velecasni sto cete vi danas jesti, tko vama kuha ili pere...zanimljivo, to ih ne zanima, a zanima ih da li si bio sa kakvom zenskom ili slicno.... zapravo to ih najvise zanima....eto vidis nije se jos nitko rodio tko bi svima ugodio....toga covjek mora biti svjestan i ne obazirati se previse sto ljudi govore...svi mi imamo svoje probleme i poteskoce i rijesavamo ih kako znamo i mozemo....u svemu je najvaznije biti pametan i paziti da ne izazoves zlo za sebe i za drugoga....jednom je netko rekao: postati svecenik je tesko, ali je jos teze ostati svecenik... to je zrtva, kao sto je zrtva ostati dobar suprug,dobar roditelj ili cestit mladic ili djevojka.....” hm..nije me ostavio ravnodusnim..nimalo…zasto nam je tesko jedamupt u tjednu otici u Crvku na misu jutarnju??jer smo u subotu bili vani,pijancili..a to nam nije bilo tesko napraviti..kad bi se bar ovaj surovi zivot sastojao samo od zabave I kojekakvih gluposti…eh..kamo bismo samo dospjeli..na prosjacki stap..tamo,tocno tamo..jedva bismo bili u stanju nagrebati zaa kruh…zapitala sam se…imam li snage stati pred lice Bozje??nece li mi jednog dana kad dodje smrtna vura (a nitko ne zna kad ce to biti),biti lakes umrijeti ciste savsjeti…nego umrijeti pod teretom grijehova…eto,prijatelji moji..bilo je vec krajnje vrijeme da mi neke stvari dodju iz guzice u glavu..pitam se hocu li jednog dana I ja nametnuti svome djetetu vjeru ili cu ga pustiti da samo odluci sto zeli I u sto vjerovati??!!ali opet prekidam dugu tradiciju,prekida zapravo jedan normalan sijed dogadjaja..no dobro..treba dozivjeti taj dan..i neka bude sto vec mora biti…pozdrav prijatelji moji...
Post je objavljen 04.10.2007. u 18:20 sati.