...krivo vrijeme...krivo mjesto..kriva osoba..i...
...i kriva ja...efo nakon tjedan dana uzela ja „pero“ u ruke i odlucih napisati kakav novi post,kakvu novu pizdariju ili mozda cak i nesto pametno..to ce se uostalom ispostaviti na kraju posta...po obicaju pici Balasevic i daje mi inspiraciju za stvaranje vel'kih rijeci i recenica koje bi trebale ostaviti neakav utisak na mozgove koji kudikamo citaju moje postove..pa da krenem...prvo da nabacim komentar na emisiju Roberta Knjaza „Koledzicom po svijetu - Budimpesta“ – vjerujte niste ni pola onoga vidjeli sto Budimpesta sadrzava i sto je u stanju pruziti...iako je pohvalan nacin na koji je Knjaz prikazao Budimpestu...to je grad u koji se isplati otici...ne kazem to samo zato jer sam Madjarica vec zato jer je to uisitnu tako...to je grad u kojem se osjecam kao kod kuce...grad u kojem se dogodio prvi poljubac i tako to..grad koji je zblizio mene i moju najbolju legicu...grad u kojem smo s tamburasima spustili se do obale Dunava i tamburali...nije bilo ljepseg dozivljaja...voljela bih vam docarati ljepotu koju taj grad pruza ali je ne moguce..morate je sami dozivjeti...u pozadini te emisije mogli ste cuti madjarsku romsku glazbu – poludim na nju...ona mi je kao Balasevic, kao tamburica (ja ofako osjecajna dusa)...kad netko kaze rijec Caganin ili Rom onda covjeka to najcesce asocira na puno djece, prljavstinu, siromastvo,staro zeljezo – ali ne i mene...mene asocira na violine, boemski nacin zivota, ljude koji unatoc svemu moraju trpjeti ovaj svijet koji ce ih uvijek cudno gledati...dobro, ne kazem da nema onih napornih Cigana ili Roma koji se recimo sexaju i stvaraju djecu kako bi dobili sto vecu socijalku ali ima i onih koji se ponose onime sto su trude se za svoju egzistenciju kao sav noramalan svijet...ali da ne odmaknem od svega toga..heh da...sve ovo sto sam dosad napisala nema veze s naslovom, znam...ali nije ni taj naslov bzvz tamo gore takav.... Krivo vrijeme...krivo mjesto..kriva osoba..i... ...i kriva ja...stajao je preda mnom,mjesec mu se poigravao u ocima,zagrlio me je...drhtajuci pod njegovim rukama lagano sam se odmaknula, a on me je zagrlio cvrsce...zagrlila sam i ja njega...i samo sam mu sapnula na uho: „ne..nisam ona od prije..pusti me da zivim svoj zivot....ja nisam kao ti zapela u vremenu kada samo postojali samo nas dvoje..“ pustio me iz zagrljaja,odmaknuo se...nije prozoborio ni rijeci...pogledao me je u oci..i ja u njegove..bio je to pogled ocajnika..mjesec mu je izdahnuo u ocima...pustio je suzu,okrenuo se i otisao...ja sam se vratila u drustvo i samo se prepustila pjesmi koja mi je otezavala,koja me je tjerala da placem...rekla sam si konacno „ne“ jer predugo sam patila za njim da bih mu dopustila da me opet povrijedi...moji osjecaji prema njemu isceznuli onog dana kada sam izasla iz njegova auta...znala sam onda da ga vise ne volim...boljelo me je ali sam se nosila s time...trazila utjehu u drugima...eh da...ali proslo je to vrijeme..Ana se promjenila...i zna reci DOSTA...nisam nicija igracka...samo su me jednom ostavili kao pogazenog psa na cesti i vise NIKAD... eto dragi moji ljudofi..toliko od mene...od moje inspiracije...vi ste na redu,nabacite koji komentar..bit ce mi drago...heh..i nisam u bedu..ne brinite..ti dani su daleko iza mene... divno li je ljduskim bicem biti,ha?btw - cestitka repki na utakmici..uzivala sam i malo se zivcirala i tako...znate li da su nam DRUGOVI izgubili od Kazahstana??
..i opet...
....taj osjecaj samoce kad nece nikog mene krene i hoce...da...ma tako vam je to u zivotu...miris zumbula(mog omiljenog cvijeca) prozima moju sobu u drustvu suncevih krasnih zraka...ja sjedim u sobi koja se nalazi na kugli zemaljskoj okruzena gomilom ljudi a opet sam najusamljenije bice...hrabrost je pokazati sve slabosti a ne sve jakosti...moja slabost je ta sto sam emocionalna osoba i ne bjezim od svojih osjecaja..cesto zbog toga bivam krivo shvacena...ali neka...onaj koji zeli naviknut ce se na to...najgore je kad se covjek zaljubi a ljubav mu je neuzvracena..da..stvarno je to nesto najgore...ali poznavati osobu koja je iskrena i ne poigrava se s tudjim osjecajima,na tome sam zahvalna svakome 'ko je dio mog zivota ili ce to tek postati...osjecaji ne moraju biti ljubavnog karaktera..mogu biti bilo kakvog karaktera..to je nebitno...dakle, ja sam sve u svemu dobro...mozda su me neke stvari „zdrmale“ natrag u realnost...neka..i to je u redu..uvijek je tu Djole koji izvuce najbolje iz mene...taj covjek je umjetnik sa svojim pjesmama..hvala mu na tome..heh..da...ostajte mi dobro i veselo...neka barem djelicak mog osmijeha i vjecne optimisticnosti prijedje na vas sve...dajte mi neku temu..da se „ispucam“..potrebno mi je to..ma tako vam je to u zivotu..heh..puset'na svima vama...posebno Slavonkama u Puli...
„Na svijetu umirati nije tesko
Stvoriti zivot daleko je teze“
...mysterious...I don't know what to think...but I know what I know... :) miss u Z..
Pitali su me što vidim u tebi...odgovorila sam im smješkom...pitala sam ih: baš želite znati?u redu, reći ću vam...pogledajte negdje u daljinu, u neku bezveznu točku..koliko vam daleko segne pogled tolika je ljepota života i način na koji je vi doživljavate.pitanje je samo koliko ste vi spremni i koliko daleko želite da vam pogled segne...moj pogled segnuo je dovoljno daleko, točno na pravo mjesto i začudo već se dulje vrijeme ne miče..to je moj odgovor na njihovo pitanje...oni će to možda teže shvatiti, taman na isti način na koji ja doživljavam njihovo pitanje...
10.03.2007. u 00:27 | 4 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^ofako....
Ovog puta necu pisati odnosno necu nabaciti tudje rijeci na blog vec cu se malo pozabaviti vlastitim rijecima...iskreno ne znam koje bi se teme mogla dotaknuti ali pokusat cu vam predociti jednu stvar i kako ja gledam na nju...naime rijec je o nogometu..ja volim pogledati dobar nogomet...ali kada su nogometasi korektni i kada su navijaci korektni...strogo osudjujem roditelje odnosno oceve koji svom sinu/kcerki pokusavaju predociti nogomet na sasvim pogresan nacin..ustvari nije toliko rijec o nogometu koliko o (ne)navijanju...rijec je o nasem tzv. vjecnom derbiju izmedju Dinama i Hajduka...mozda je moje stajaliste prema tome takvo jer sam zensko ali nikako ne volim to fuckin divljanje...zar ljudi tome trebaju uciti djecu..djeci je dozivljaj otici na VELIKU utakmicu s tatom, cak ne mora biti njihov otac takav ali tu su tisuce drugih navijaca (vandala) koji bez imalo sportoskog duha idu na te utakmice i unistavaju sve pred sobom...u nekim se drzavama tocno zna koji su ti vandali..VANDALIZAM – bolest ili utjecaj tudje na vlastitu volju??? Vidite cak ni sama nisam sigurna bih li mogla odgovoriti na ovo pitanje...mozda ovo pitanje ima jos stotinu potpitanja,ali ja osobno mislim da moze biti u pitanju i jedno i drugo...ako znas da ces unistavati imovinu daj nemoj ici na utakmicu ili se lijepo odi nabaci na listu cekanja za Vrapce i tako ucini sebi i drugima uslugu...a ako vidis da netko drugi unistava i ti se povedes za njim,onda nemas – SAMOKONTROLU!! Ali zao mi je djece koja su tamo...ali stas??svakako cijenim dobar navijacki stimung pogotovo kada igra nasa repka...zaplacem uvijek kada ide nasa himna pa kad navijaci pocnu pjevati...a tek kad padne gol ili pobjedimo..mojim suzicama nema kraja...
Z...be happy don't worry... 
