Marketing
...krivo vrijeme...krivo mjesto..kriva osoba..i...
...i kriva ja...efo nakon tjedan dana uzela ja „pero“ u ruke i odlucih napisati kakav novi post,kakvu novu pizdariju ili mozda cak i nesto pametno..to ce se uostalom ispostaviti na kraju posta...po obicaju pici Balasevic i daje mi inspiraciju za stvaranje vel'kih rijeci i recenica koje bi trebale ostaviti neakav utisak na mozgove koji kudikamo citaju moje postove..pa da krenem...prvo da nabacim komentar na emisiju Roberta Knjaza „Koledzicom po svijetu - Budimpesta“ – vjerujte niste ni pola onoga vidjeli sto Budimpesta sadrzava i sto je u stanju pruziti...iako je pohvalan nacin na koji je Knjaz prikazao Budimpestu...to je grad u koji se isplati otici...ne kazem to samo zato jer sam Madjarica vec zato jer je to uisitnu tako...to je grad u kojem se osjecam kao kod kuce...grad u kojem se dogodio prvi poljubac i tako to..grad koji je zblizio mene i moju najbolju legicu...grad u kojem smo s tamburasima spustili se do obale Dunava i tamburali...nije bilo ljepseg dozivljaja...voljela bih vam docarati ljepotu koju taj grad pruza ali je ne moguce..morate je sami dozivjeti...u pozadini te emisije mogli ste cuti madjarsku romsku glazbu – poludim na nju...ona mi je kao Balasevic, kao tamburica (ja ofako osjecajna dusa)...kad netko kaze rijec Caganin ili Rom onda covjeka to najcesce asocira na puno djece, prljavstinu, siromastvo,staro zeljezo – ali ne i mene...mene asocira na violine, boemski nacin zivota, ljude koji unatoc svemu moraju trpjeti ovaj svijet koji ce ih uvijek cudno gledati...dobro, ne kazem da nema onih napornih Cigana ili Roma koji se recimo sexaju i stvaraju djecu kako bi dobili sto vecu socijalku ali ima i onih koji se ponose onime sto su trude se za svoju egzistenciju kao sav noramalan svijet...ali da ne odmaknem od svega toga..heh da...sve ovo sto sam dosad napisala nema veze s naslovom, znam...ali nije ni taj naslov bzvz tamo gore takav.... Krivo vrijeme...krivo mjesto..kriva osoba..i... ...i kriva ja...stajao je preda mnom,mjesec mu se poigravao u ocima,zagrlio me je...drhtajuci pod njegovim rukama lagano sam se odmaknula, a on me je zagrlio cvrsce...zagrlila sam i ja njega...i samo sam mu sapnula na uho: „ne..nisam ona od prije..pusti me da zivim svoj zivot....ja nisam kao ti zapela u vremenu kada samo postojali samo nas dvoje..“ pustio me iz zagrljaja,odmaknuo se...nije prozoborio ni rijeci...pogledao me je u oci..i ja u njegove..bio je to pogled ocajnika..mjesec mu je izdahnuo u ocima...pustio je suzu,okrenuo se i otisao...ja sam se vratila u drustvo i samo se prepustila pjesmi koja mi je otezavala,koja me je tjerala da placem...rekla sam si konacno „ne“ jer predugo sam patila za njim da bih mu dopustila da me opet povrijedi...moji osjecaji prema njemu isceznuli onog dana kada sam izasla iz njegova auta...znala sam onda da ga vise ne volim...boljelo me je ali sam se nosila s time...trazila utjehu u drugima...eh da...ali proslo je to vrijeme..Ana se promjenila...i zna reci DOSTA...nisam nicija igracka...samo su me jednom ostavili kao pogazenog psa na cesti i vise NIKAD... eto dragi moji ljudofi..toliko od mene...od moje inspiracije...vi ste na redu,nabacite koji komentar..bit ce mi drago...heh..i nisam u bedu..ne brinite..ti dani su daleko iza mene... divno li je ljduskim bicem biti,ha?btw - cestitka repki na utakmici..uzivala sam i malo se zivcirala i tako...znate li da su nam DRUGOVI izgubili od Kazahstana??
Post je objavljen 26.03.2007. u 00:37 sati.