eto i mene u voljenoj mi Baranji..
vratih se...ostavih iza sebe bljestavilo,uzurbanost,prezderavanje i lijencarenje...bilo je lijepo provesti Bozic sa rodbinom...ali ne tako daleko od kuce...nikada mi nije toliko nedostajao dom i prijatelji kao sada..a samo me oko pet dana nije bilo...shvatila sam stosta...i drago mi je zbog toga...tamo gore je sasvim drugaciji nacin zivljenja,sto se naravno podrazumijeva..ljudi stalno nekamo zure,svugdje je guzva i svi se prezderavaju svime i svacime..dobro cinjenica je da sam to mogla i izbjeci..ali kako sjediti pored nekog i gledat ga dok slatko jede kolac a da ti isto ne uzmes bar mrvicu kolaca u svoja usta...??ma joj...opet nabacih koju kilu..ali cekam 1.1. i onda definitivno moram na neku dijetu i uvesti tjelovjezbe u svoj zivotni ritam...imam prijatelja koji je poceo pisati blog...covjek pametno zbori..link do njegove stranice je u box (Fleš) i sad cu ja nabaciti komentar na nesto sto je on rekao u svom blogu...citiram: "Ovako,mrzim blogove jer ljudi pisu sta su radili taj dan....onak najiskrenije,koga to uopce zanima?"
e pa dragi Fleš da ti odmah kazem da se djelomicno slazem s tobom, ali djelomicno ne...mozda iz onoga sto napisemo da smo napravili taj dan,proizadje neka dobra tema...nikad ne znas..:-) znam ja da nece biti ljutnje medju nama zbog ovog mog komentara...:-)
moram naime spomenuti nesto sto me jako potreslo...jucer je umro covjek koji mi je jako puno znacio,ne znam kako ce ovo neki shvatiti...bio mi je profesor informatike...bio je jedan od rjetkih profesora koji me je zaustavio pitao kako sam,ima li kakvih problema i uvijek je komentirao kako sam se udebljala...bio je izravan covjek..ono sto je mislio to je i rekao...vjerujem da ce se mnogi sloziti s time da je u nasem obrazovanju malo tako covjecnih ljudi...ja zelim jednog dana da i moje dijete naidje na takvog profesora...jer mnoge stvari koje ne mozes reci starcima i o kojima ne mozes popricati sa frendovima mozes reci profesoru...ono sto me uvijek zivciralo kod pojedinih ljudi,kako u razredu tako i dalje je to da su na profesore gledali samo kao na profesore ali i oni su ljudi i oni imaju osjecaje...recimo profa iz knjigovodstva - ta zena ludi s mojim razredom...samo cekam tren kada ce se rasplakati od muke...to mi je strasno..ucenici se nikad ne postave na mjesto profesora,nikada se ne zapitaju kako je njima...opcenito medju ljudima nema vise suosjecanja,pritom mislim na ono iskreno suosjecanje...profu ili bilo kojem drugom djelatniku umre neko blizak (mama,tata...) oni dobiju tri dana slobodnog (ako dobiju) za zalovanje a dalje ko te jebe,nosi se s osjecajima kako znas i umijes...strasno...bas se pitam kamo ide ovaj svijet...i koraca li uopce pravom stazom...procitala sam tijekom mog izbivanja iz Baranje i jednu knjigu koju preporucam svakome ko misli da je upucen u zivot..istina malo je knjiga za slobodnije umove i one koji mogu to podnijeti zove se Mi djeca s kolodvora Zoo...ako ju je netko procitao znat ce tocno o cemu pricam..i sada konacno idem spavati...opet u svom krevetu..divno li je ljudskim bicem biti?!
28.12.2006. u 23:42 |
4 reci nest kad si tu |
Printaj |
# |
^
| < |
prosinac, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (16)
Listopad 2006 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
reci nest kad si tu
Par pametnih o....
Blog je nastao iskljucivo iz puke znatizelje...zanimalo me u cem je stvar...obozavam pisati...mozda je vecina stvari koje napisem glupost, ali to je iskljucivo moje misljenje koje se moze u dogledno vrijeme promijeniti...obozavam zivjeti,svaku sekundu cijediti cari zivota kao narancu...
moj moto je:
Svojom srećom gradiš tuđu sreću,
a svojom tugom narušavaš sreću drugih
...voljela bih svoja jedra razapeti na nemirnom moru nade,
a valove straha ostaviti da zapljuskuju obalu...by me...
Zvonko Bogdan
"..ako jednom odes ti nemoj mi se vracati,necu laznog oka plam radije cu zivjet sam..."
"...evo banke cigane moj,cigane moj sviraj mi ti..."
"...zenit cu se ja,zena mi treba,koja znade svasta raditi, a ja cu se gospodarit po tim Somboru..."
tamburica mi je slaba tocka..
Đorđe Balašević
njegove pjesme,balade jednostavno ne mogu covjeka ostaviti ravnodusnim...kada mi je bilo najteze utjehu sam nalazila u njegovim pjesmama (medju ostalim)...
Život je more..
Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana
plaše me senke minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke
što me vuku dnu...
Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene, do nove luke.
Slovenska
"Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu."
...a covjek strahujuci od tezine svojih rijeci,sakrit ce lice u vlastitu sjenu...
nas je planet
radostima
ubog nesto.
treba
otimati
radost
danima sto bjeze.
na svijetu
umirati
nije tesko.
stvoriti
zivot
daleko je teze.
-*-*-*-*-
hocu da u smrti budem sa siromasima
koji nisu imali vremena da je proucavaju
dok su ih batinali oni
koji su podijelili i uredili nebo.
evo da nabacim par linkica i ja:
Fleš - čovjek zna! 
Sogorice
Why is the deadliest sin to love, as I loved you..
Kikica
ushiurac
Saba
arhiva moja
Sokice-Pula
Japy
Martina-Pula
Martina-Pula novi blog
pogledaj me....
pogledaj me još samo jedamput,
molim te....
da, tu sam, upravo tu gdje si me i ostavio,
zar me ne vidiš...?
ležim bačena kao krpa pod tvojim nogama,
molim za samo još jedan pogleda....
pogledaj me još samo jedamput,
gdje je nestao onaj neobjašnjivi sjaj iz mojih očiju?
zašto si ga ukrao?
gdje su nestali svi oni dodiri i mirisi...?
zašto si mi ih uskratio?
pogledaj me još samo jedamput,
i reci vidiš li me?
mene kao onu osobu koju si ti jako dobro poznavao
mene kao onu sretnu i razigranu curicu
koju si znao voljeti i ljubiti....
ma daj, pogledaj me....
sjećaš li se što sam ti rekla...?
želim da jednog dana dođeš pred moje lice,
pogledaš me i vidiš sjaj u mojim očima, jer....
sretna sam...
sretna ali na neki drugi način....
ja sam sada ona koju ti nikada nisi poznavao,
koju nikada niti nećeš upoznati jer svoju si priliku odbacio,
baš kao i mene....
zajedno s njom....
znaš, ovo jednostavno više nije tvoja stvar....
shvatila sam da ne mogu pratiti tvoj korak,
ne želim se više truditi,
ne trebaš mi!
izgubila sam te jer sam budna sanjala,
jer nisam bila dostojna tvog pogleda,
poljupca, dodira....
sada ionako nije važno....
shvatila sam da nisi niti ti dostojan mene,
mojih suza, moje sreće....
sada...
sada jednostavno postoji netko ko je toga dostojan...
nije kao ti, ne tvrdim da je bolji,
ne tvrdim da sam sretnija nego prije,
u tvoje vrijeme,
samo ti želi reći da sam ti zahvalana...
pokazao si mi da nekoga mogu voljeti,
naučio si me kako to drugima pokazati,
natjerao me da to izgovorim i sada...
da te zaboravim.....
i jesam, ali očito više nije važno....
uvijek ćeš imati posebno mjesto u mome srcu....
ovo nije oproštaj,
ne....
pogledaj me....
samo još jednom, molim te....
da, tu sam gdje si me i ostavio....
pruži mi ruku da se spasim,
dođi mi malo bliže....
zagrli me i ispričat ću ti priču....
priču o djevojci i mladiću koji su se nekada
možda čak i voljeli....
by:Saky
