V U K O V A R 1991.
Opustite se...zazmirite na trenutak...otvorite oci i dopustite mi da Vam slikovito predocim sjecanja na Vukovar i 1991. godinu...moram napomenuti da mi ne zamjerite na nekim slikama, vjerujte mi samo da sam se zgrazala dok sam ih „skidala“ sa neta...jeste li zaboravili dragi moji Baranjci i oni koji to niste tu prokletu 1991. kada je sve pocelo?? Ako ste zaboravili nije li Vas sramota...znam da moramo zivjeti s tim ljudima, okruzuju nas ali nikad se necu pomiriti s cinjenicom da su nasi ocevi, braca, sestre ginuli da bismo im mi vracali lizajuci guzice onima cijom se krivicom rat dogodio, da bismo vikende provodili u narodnjackim klubovima gdje dere Ceca ili sta je znam vec uz ritmove kojih cajkarosa vrte guzu oni koji su mozda cak ostali bez oca ili nekoga bliznjeg na prvoj crti...ali ovaj post je posvecen Vukovaru, onima koji se sjecaju i onima koji mirne savjesti zive i okoristavaju se drzavom za koju su se nasi ljudi borili i ginuli....nije li sramotno da netko sudi nekome zato sto je stao u obranu svoje domovine,u obranu svoje obitelji..pitam se samo tko ce suditi gosponu Bushu??ali necu ulaziti u tu temu...to cu ostavit za koji drugi put....najmladja zrtva u Vukovaru imala je samo 6mjeseci...mislim da su rijeci nadalje suvisne...slike nek govore za sebe...18. STUDENOGA 1991. godine pao je Vukovar. Prošlo je 15 godina od toga dana, a Vukovar, iako danas slobodan, nikada više nije postao ono što je bio. Stravični prizori koji su se tog ratnog mjeseca studenog prikazivali na svim televizijskim postajama bivše države, ali i šire, kao da su toga dana na trenutak zaustavili vrijeme.
Sinisa Glavasevic
PRIČA O ZAGRLJAJU
Kad sam bio mali, posve mali, nisam volio da me gospođe, koje su susretali moji roditelji, grle i ljube. Svašta su me ispitivale, ponekad i takve gluposti da sam se čudio njihovoj hrabrosti. Ali sam mislio da je to dio neke igre, ritual koji one moraju proći da bi poslije mogle razgovarati s mojim roditeljima. Meni je to ipak bilo suviše nepristojno, ali sam pristajao na sve. Znao sam čak lijepo pozdraviti. Naučili su me stariji stotinama sitnih pojedinosti koje sam smatrao nevažnima.
I onda opet rat. Tek kada smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom neumitnošću, kada smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a zaboravljali ih skidati, kada smo se riješili svega onog što nas čini opasnima, tek tada smo se onako jadni, i opet mali, pod zvijezda zagrlili.
I ja sam sada konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da više nemate riječi zahvalnosti što je s vama, to je ono hvala koje vas pokreće da u tom trenutku živite samo za bliskost. A nije bilo tako. Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam nije stalo. Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat još dugo u svojoj svijesti nositi iskon te geste. Tako i treba. Da smo svi to znali, možda svega toga ne bi niti bilo. Kada nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak.
(post je sa namjerom objavljen ranije uoci 18.11.)
16.11.2006. u 23:45 |
4 reci nest kad si tu |
Printaj |
# |
^
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (16)
Listopad 2006 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
reci nest kad si tu
Par pametnih o....
Blog je nastao iskljucivo iz puke znatizelje...zanimalo me u cem je stvar...obozavam pisati...mozda je vecina stvari koje napisem glupost, ali to je iskljucivo moje misljenje koje se moze u dogledno vrijeme promijeniti...obozavam zivjeti,svaku sekundu cijediti cari zivota kao narancu...
moj moto je:
Svojom srećom gradiš tuđu sreću,
a svojom tugom narušavaš sreću drugih
...voljela bih svoja jedra razapeti na nemirnom moru nade,
a valove straha ostaviti da zapljuskuju obalu...by me...
Zvonko Bogdan
"..ako jednom odes ti nemoj mi se vracati,necu laznog oka plam radije cu zivjet sam..."
"...evo banke cigane moj,cigane moj sviraj mi ti..."
"...zenit cu se ja,zena mi treba,koja znade svasta raditi, a ja cu se gospodarit po tim Somboru..."
tamburica mi je slaba tocka..
Đorđe Balašević
njegove pjesme,balade jednostavno ne mogu covjeka ostaviti ravnodusnim...kada mi je bilo najteze utjehu sam nalazila u njegovim pjesmama (medju ostalim)...
Život je more..
Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana
plaše me senke minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke
što me vuku dnu...
Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene, do nove luke.
Slovenska
"Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu."
...a covjek strahujuci od tezine svojih rijeci,sakrit ce lice u vlastitu sjenu...
nas je planet
radostima
ubog nesto.
treba
otimati
radost
danima sto bjeze.
na svijetu
umirati
nije tesko.
stvoriti
zivot
daleko je teze.
-*-*-*-*-
hocu da u smrti budem sa siromasima
koji nisu imali vremena da je proucavaju
dok su ih batinali oni
koji su podijelili i uredili nebo.
evo da nabacim par linkica i ja:
Fleš - čovjek zna! 
Sogorice
Why is the deadliest sin to love, as I loved you..
Kikica
ushiurac
Saba
arhiva moja
Sokice-Pula
Japy
Martina-Pula
Martina-Pula novi blog
pogledaj me....
pogledaj me još samo jedamput,
molim te....
da, tu sam, upravo tu gdje si me i ostavio,
zar me ne vidiš...?
ležim bačena kao krpa pod tvojim nogama,
molim za samo još jedan pogleda....
pogledaj me još samo jedamput,
gdje je nestao onaj neobjašnjivi sjaj iz mojih očiju?
zašto si ga ukrao?
gdje su nestali svi oni dodiri i mirisi...?
zašto si mi ih uskratio?
pogledaj me još samo jedamput,
i reci vidiš li me?
mene kao onu osobu koju si ti jako dobro poznavao
mene kao onu sretnu i razigranu curicu
koju si znao voljeti i ljubiti....
ma daj, pogledaj me....
sjećaš li se što sam ti rekla...?
želim da jednog dana dođeš pred moje lice,
pogledaš me i vidiš sjaj u mojim očima, jer....
sretna sam...
sretna ali na neki drugi način....
ja sam sada ona koju ti nikada nisi poznavao,
koju nikada niti nećeš upoznati jer svoju si priliku odbacio,
baš kao i mene....
zajedno s njom....
znaš, ovo jednostavno više nije tvoja stvar....
shvatila sam da ne mogu pratiti tvoj korak,
ne želim se više truditi,
ne trebaš mi!
izgubila sam te jer sam budna sanjala,
jer nisam bila dostojna tvog pogleda,
poljupca, dodira....
sada ionako nije važno....
shvatila sam da nisi niti ti dostojan mene,
mojih suza, moje sreće....
sada...
sada jednostavno postoji netko ko je toga dostojan...
nije kao ti, ne tvrdim da je bolji,
ne tvrdim da sam sretnija nego prije,
u tvoje vrijeme,
samo ti želi reći da sam ti zahvalana...
pokazao si mi da nekoga mogu voljeti,
naučio si me kako to drugima pokazati,
natjerao me da to izgovorim i sada...
da te zaboravim.....
i jesam, ali očito više nije važno....
uvijek ćeš imati posebno mjesto u mome srcu....
ovo nije oproštaj,
ne....
pogledaj me....
samo još jednom, molim te....
da, tu sam gdje si me i ostavio....
pruži mi ruku da se spasim,
dođi mi malo bliže....
zagrli me i ispričat ću ti priču....
priču o djevojci i mladiću koji su se nekada
možda čak i voljeli....
by:Saky
