|
|
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MOJ NOVI BLOG JEovdje
moja msn adresa je: jelenaaazg@hotmail.com
...ja čitam....
ROCKANA
MUNJENA
KATE
MAFIJASHICA
BLINK4MOMENT
NERA
NINNA
PORTRET LJETA
POPOCATEPETL
...ANĐEO S GREŠKOM...
TIJA
...KARLA...
CHRIS
RANJENA DUŠA
...KAD SRCE PLATI STARI DUG...
DIV3RSITY
JUST_ME
KLOŠARKA
...ONAJ TKO VOLI VJERUJE U NEMOGUĆE...
DEA
RUNNING MY RACE
ANDY
SAD GIRL WITHOUT LOVE
SLOMIMO BLOKADU KREATIVNOSTI
NINICA
LOVRE
LILI
FEM
...NAPOSLJETKU...
OPRASHENA
DAYLIGHT DIES
AnjA
...THIS IS MY SHIT...
OPALJENA
...LJUBAVI MOJA...
VERY
...IM SORRY BECAUSE...IM DIFFERENT...
BROKEN HEART
...PREVIŠE IZGUBLJENA...
JEKY
Ovaj dan
Današnji
Da bar mi je zadnji
I miriše
Ovaj dan
Miriše mi jako
I podsjeća na tebe
Tijelo moje
smiri se.
Usni
Ne očekuj previše.
Ne vrijedi danas
Neće ni sutra
Pa koji će mi dan onda značiti?
Kada ću se probuditi
bez suza u očima?
I hoću li ikada ponovno voljeti?
Barem jedan dan
Možda se dogodi
da jednog utorka
oblivena,
ovaj put osmjehom
pozdravim jutro
I možda ću tad reći:
Ovaj dan
Današnji
Da bar mi je prvi
I još više me podsjeća na tebe
Pala sam noći u zagrljaj
Obavilo me divno crnilo
Crnilo pod kojim sklopih oči
Al' ne i srce
A nešto tako varljivo
Sprječava mi misli
I ne da mi da mislim na tebe
A nikom ne odajem
Pa ni sebi
Da pleteš mi se po mislima
Samo katkad trepnem
Pa te izgubim iz vida
Al' kad zatvorim oči
Opet se vratiš
A ne da mi nešto
U srcu nemirno
Ne da mi da te poželim
Samo ponekad zaplačem
I noć zamolim
Da vrati te
I osjećam već sviće
A ne da mi zora
Nije kao noć
Ne da mi da te gubim
Ona dopušta da te bar malo volim
I ja te opet ljubim
Misliš da sam sretna
Da mi daješ radost
A uzimaš mi mladost
Svaki dan sve više
Lediš mi dušu
I na ljubav sam već imuna
Riječima me razboliš
pa usnama liječiš
I tako stalno
Do kada ćeš mi rane cjelivati
pa ih opet iznova otvarati
Ja opraštam
Grube riječi,
ne zaboravljam
Iako vrijeme odmiče
u sjećanju trag ostaje
I zbog tebe
moje nebo odavno nije plavo
i na njemu nema sunca
Zbog tebe
Oluja mi razara tijelo
Ne nudi mi osmjeh
Neće zaustaviti ovo nevrijeme
Samo mi pokrij oči
I ne zaboravi:
Ne vrijedi ljubav
kad srce pukotina postane
Napisat ću opet stih.
Još jedan.
I reći ću opet
Vikat ću.
Jecat ću.
Iscijedit ću bol
A sutra
idem dalje.
Pisat ću još samo večeras.
Zadnji put ću spomenuti riječ “ljubav” .
Onda ću zaspati
Uz malo plača
Uz malo se smijeha
A stihovi će me salijetati
I dalje
Tražit ću mir
Jer ga nemam
Jer ga nikad nisam ni imala.
A plače mi se sad
Neoprostivo mi se plače.
Zbog tebe
Ali neću okaljati svoj ponos
Okrenut ću se i otići
I zamrziti tvoje lice
I progutati poraz
Kazniti te..
Opet ćeš biti tu
znam
I nećeš mi dati mira
Stope ćeš mi brisati
Da ne ostane trag
I da izgubiš sjećanje na mene
Ponovit ćeš
da sam samo lutka
Koja plače umjetne suze
To si mi ti pokazao
Pusti me da odem
Ja ti i ne trebam
Neživa bića služe ničemu
Noćas ću biti opet sama
Odbjeglo sama
Grlit će me zidovi
I ljubiti sjene
Milovati prašina
A ja ću pisati
Zadnji put
Riječ “ljubav” ću spominjati
Ne traži me među živima kad svane
Ponekad mi na um padnu neki naši trenuci.
Tada se sjetim tvojih poljubaca, zagrljaja, tvojih riječi
I to kakvih riječi
Ne fališ mi.
Mislim da je tako.
Ljubio si me na neki jednostavan način,
tek ponekad s malo žara.
Nema te.
Odlepršao si zauvijek iz mog života.
Sad sigurno imaš neku novu ljubavnicu.
Uvijek si se hvalio sa njima,
prije nego sam i ja postala jedna od njih.
Strašno mi se sad smije zbog toga,
a mogla bih i zaplakati.
Sutra nam je trebala biti godišnjica.
Neću napisati koja.
Nije ni važno.
Neću te nazvati,
a ni poslati ti nekakvo pismo s otrcanim stihovima.
To ne priliči meni.
Nikako.
Mislim da ti zapravo nisi svjestan svojih gluposti.
I ne znaš što si mi napravio.
Ili ne želiš znati.
Nebitno.
Ionako je sve gotovo između nas dvoje
i crta je odavno povučena.
Ne trebam te, ne želim te, ne fališ mi
Nisi mi čak ni drag.
To je sigurno.
Samo
Voljela bih da se ne vidi onaj ožiljak na mom vratu.
Znaš,
tamo gdje si me zadnji put ugrizao.
Valjda će nestati.
Eh
Nema dalje.
Zelim biti dio tvog zivota, tvojih zelja i snova...
Voli me jednostavno, samo dodirom, jednim poljupcem...
Samo misli na mene...
Neka me tvoje misli dotaknu...
Zelim biti sretna jer si ti sretan,
ali kako da budem sretna
znajuci da nisam ona koja te usrecuje.
Zvat ces me jednoga dana,
zvat ces me sigurno znam.
Zvat ces me jednoga dana,
kada ostanes sam!!!
Klecim ispred slike tvoje,
suze kvase lice moje.
Sklopljenih ruku te molim:
oprosti mi jer te volim.
a kAd odu svi,
mi ostat cemo sami,
samo ja i ti,
i pogledi u tami,
reci mi da znam,
da jutro nije blizu,
da ima vremena za poljupce u nizu...
***
nazovi me,
i da si jos dobro
to mi javi,
jer samo si ti u mojoj glavi kao spas!
nazovi me,bez tebe dugi su ovi dani,
ja nemam kuda jer zivim za nas!!
***
oprosti mojoj mladosti bar to
sto nikada nisam priznala koliko
te volim, ponekad se bojim
da cu ostariti mlada....
oprosti mojoj mladosti bar to
sto zovem te pa sutim
uporno i kad sakrijem broj ti znas
da sam to ja, zivote moj...
***
zaljubljena, zaljubljena
u tvoje usne, u pogled tvoj,
ma da znam da nema nade,
ti nikad neces biti moj,
zaljubljena, zaljubljena
daleko si mi ko Zemlja od Sunca
sama u velikom gradu,
jos jedna djevojka ukradenog srca!!!
***
nekad su nam srca gorjela,
nekad sam te ludo voljela
nekad sam bila samo tvoja,
a tvoja dusa bila je samo moja...
NEKAD....
***
I never belived
our love would die,
it s funny how time just
passed us by
i couldn t imagine you d walk
out my life....
***
Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
ono....sigurno se pitate zašto mi je ovakav naslov, ali morala sam pisat o toj temi....jutros sam se probudila sva ono prestrašena i u suzama....sanjala sam svog dragog prijetelja kojemu su ovaj mjesec bile tri godine smrti....kad se sjetim tog kobnog dana koji je ostavio trag negdje duboko u meni, samo stisnem zube i pokusavam zadrzati suze....već jako dugo me muči pitanje zašto tako dobri ljudi nemaju priliku za život, pa on je stvarno bio dobro nevino jedanaestogodišnje dijete bez nekih loših osobina....zašto baš on koji je bio duša od čovjeka??? često ga se sjetim i sjetim se svega što smo proživjeli s njim, kad smo bili na onom izletu u 4. razredu, uvijek je bio nasmijan....ali ima nesto sto mi ne da mira...par dana prije njegove smrti neki dečki iz razreda su mu se rugali, govorili mu joj dao Bog da sutra umreš, pičkice jedna...i dogodilo se čudo, par dana nakon tog njihovog ruganja, on više nije bio s nama...ti dečki su se tako kajali, htjeli su vratiti vrijeme, jedan se osjecao kao da je utjecao na njegov zivot, ali za sve to bilo je prekasno....od tog dana sam počela vjerovat u sudbinu....jos uvijek mi je u glavi ona slika s pogreba, njegov lik kako lezi nepomično, mrtvo u onom bijelom lijesu s ključem od stana oko vrata, golmanskim rukavicama, medvjedicem kraj glave....uopce nije imao neke ozlijede po licu ni niš...izgledao je sasvim obično, ali opet tako hladno i blijedo...mama mu je bila tako očajna i shrvana, ajme tako mi je bilo žao te žene koja je ostala bez jednog djeteta....nakon tog sprovoda vidjela sam je samo jedan put vidi se na njoj da je proživjela neku tešku tragediju....pitam se kako je uopce to uspijela prozivjeti....kad sam je vidila totalno sam se ukočila i nisam se mogla pomaknut....bila je sva tako blijeda kao duh....uzas....
uglavnom da više ne odugovlacim nadam se da mu je gore na nebu bolje nego sta mu je bilo dolje....
ovaj post pisem iz dosade i reda radi...
sve je po starom....kod vas ja se nadam ima nekih novosti!?
i tako...nemam vise sta pametnog za reci....
pozz
<evo napokon i ja malo dobre volje...odlucila sam se malo vise pozabaviti svojim životom jer ipak život ide dalje i ne staje....to što mi zaostajemo ne znači da i život zaostaje i čeka....naravno kao i uvijek moram malo filozofirati
al jebiga....tako je to u mene...
haha...da, da...vise nisam bas onako stalno u depri i tim sranjima....sad gledam na život s vedrije strane....ak se to tak kaze...
ugl. odlucila sam se i malo stesat...ono dijeta, teretana, izlasci i bavljenje skolom...ne smijem zaribat u skoli jer o tome mi sve ovisi..
ali ono sto se mora, mora se...jbg....
a u vezi ljubavi....s tim se vise bas previse ne zamaram....da, da
ma ono decki dodu pa odu...i tako stalno dok ne dode onaj pravi, al
nadam se da i on nece otici....hehe....
znam malo je glup i imbecilan ovaj post al jbg....morala sam javiti da okrecem novu stranicu...da, da....ajte ljudi iden....pozzz i kizza
