petak, 16.01.2009.

"... i nestane sve te čarolije..."

Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo."
...... citati iz pjesme Dobriše Cesarića "Voćka poslije kiše"

Jučer mi je bio rođendan.
Bio je to moj najluđi rođendan dosad.
Nisam se ni nadala da će to tako biti.
Mislila sam da će mi rođendan proći kao i prošle godine, tj. UŽASNO!

Ali, ne. Nije bilo tako.

„Gle malu voćku poslije kiše,
Puna je kapi, pa se njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.“

Rado bih vam detaljno opisala jučerašnji dan ali mi se jednostavno ne da.

Današnji dan je bio kao i svaki drugi. Kao što sam počela ovaj post, opet sam "obično, malo, jadno drvo.".
Danas je sva ta "čarolija" nestala. Netragom je nestala. Nažalost.
No, što se može...

Ne smije se živjeti u prošlosti.

Međutim, toga se baš i ne pridržavam.
Neće valjda svijet propasti...

Promijenila sam dizajn. Pomalo mi je već i dosadio onaj prošli.

To je za sada sve. Nemam nikakvu, ali baš nikakvu inspiraciju za pisanje.

Pozdravljam cijeli svoj razred (osim pojedinaca), sve koji me poznaju i koji me ne poznaju.
15:48 | Komentari (52) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.