Slomljena Srca

U tinejdžersku dob zaljubljivanja su bila isključivo osobna stvar. Čak i kad su vam očajnički bili potrebni razgovori, niste se pretjerano uzbuđivali. Ponašali ste se po onoj staroj "Što manje znaš - tim bolje", nadajući se, valjda, da ćete tako "one bubice" uhvatiti što kasnije.

Sa dvadesetim - sve se iz korjena mijenja: jedini program koji se non-stop uživo emitira na obiteljskoj radio-stanici je vaš ljubavni život (s novim vijestima svaki sat, bez glazbenog predaha). Glava obitelji obećava vrijednu nekretninu ako je "to ozbiljno". Mama s pravom želi upoznati izabranika/izabranicu vašeg srca. Ne udovoljite li tom "tako normalnom" zahtjevu, durit će se više od trogodišnjeg djeteta kojem je uskraćena čokolada. Tetke, strine i ostala mnogobrojna rodbina (pretežno ženskog spola) slute da nije baš pristojno zapitkivati o preostalim ispitima, ali "Imaš li...", "Tko je...", eventualno "A kako je..." - obvezna su uvodna pitanja na svim svadbama ili sprovodima, na kojima ih jedino i srećete. Bake su suptilnije - podmeću vam svoje izblijedjele fotografije iz mladosti tek da se prisjete koliko su godina imale kada su... Obitelj svaki raskid doživljava teže od vas samih, a za svaki novi broj telefona u vašem imeniku veže se kao za dobitnu srećku na lotu.

Tridesetima je namijenjen poseban tretman. Okružuje vas tako riječita, skoro opipljiva tortura šutnjom. Ljubav, brak (a tek djeca!) zabranjena su tema. Tu i tamo shvatite kako vaši bližnji naglo završavaju započete rečenice kada kročite u sobu. Svi profesionalni uspjesi, ekonomska nezavisnost, stabilan i organiziran život, mnoštvo prijatelja i najvažnije - zadovoljstvo emotivnim vezama koje ostvarujete (upravo onakve kakve i želite) - ne sklanjaju njihov sjetan izraz lica pri usputnom ćavrljanju o tome kako "Ivica i Marina, eto, imaju baš lijep život, vode Sanjicu u vrtić, kumovi ih često posjećuju..." Ne potežu argumente o tome kako je vaš život više nego lijep, kako je u vašoj kući mnogo više prijatelja, kako... Odgovor će, ma koliko razumni bili, uslijediti "Nije to isto."

U četrdesetim će...

Znamo da je slobodna populacija sve brojnija i da su priče o neženjama ili starijim gospođicama odavno prošlost. Iskreno vam trebaju vjerovati da je to izbor, a ne prisila. Možda i vjeruju i u to da neće zauvijek biti tako. Ali...

_Josip_