Slomljena Srca

Strahovito se pribojavao svake vrste veze, bilo to povezano s osobom ili sa stvari. U njemu je uvijek postojala neka vrsta unutarnjeg odstojanja prema ljudima, prema stvarima, čak i prema svim poslovima koje je radio. U svakom odnosu, u svakom svojem pothvatu, ostajao je potpuno osjećajno izvana. Sebi je u svakom trenutku ostavljao mjesto za ustuknuti. To ga je činilo sigurnijim i jačim.

Najviše se bojao boli koja bi mogla nastati ako izgubi ono do čega mu je najviše na svijetu stalo. Pribojavao se da bi ljudi, iz bilo kakvih ili različitih razloga, mogli nestati iz njegovog života, zato je želio u svakome trenutku biti na to spreman, kako mu gubitak ne bi pao preteško na dušu.

No, nije samo to da bi to sve moglo nestati iz njegovog života.. Mogli bi ga napustiti i tako uzdrmati njegov ponos, uzdrmati mišljenje koje je imao o sebi. Površne, lake i prolazne veze je zanemarivao pred postojanom ljubavi, neobvezna poznanstva zahtjevnim prijateljstvima. To je bilo bezopasnije. Ležerna zadovoljstva je zanemarivao uspoređivajući ih sa proždirajučim strastima.

Znao je da bi mogli propasti svi poslovi s kojima bi se uhvatio u koštac. A s njima i njegovo uvjerenje u njegove sposobnosti. To je razlog zbog čega se u ništa nije predavao, ničim zanosio. Sve što je radio, radio je usput, taktički se držeči po strani.

Prezirao je ljude koji su povezani sa nekim stvarima. Smatrao je da su sve stvari tu da robuju čovjeku, a ne da gospodare njime.
Čak ni neki kućni ljubimac nije pridobio njegovo povjerenje. Nije mogao pasti na taj trik.

Svako poistovjećivanje sa nekime u njemu je postavljalo strašnu strahovnu barijeru. Odriješene ruke su ono što je jedino želio. Pomisao na neki trenutak u kojem ne bi imao izbora u njemu je stvaralo strašno iskustvo.

Sebe je cijenio više od svih drugih. Negdje u dubini svoje duše smatrao je da ovaj svijet nije vrijedan njega cijelog. Zapravo, njegovo držanje izvan svega njegova je reakcija kako bi bio nad svime.

Držao se ljubomorno te svoje jalove slobode, ali nije znao što bi stvarno učinio s njom. Shvatio je da nije bio ničime vezan, ali niti da je ičemu privržen, posvećen ničemu. Zbog toga ga je izjedao tupi osjećaj praznine i uzaludnosti...

_Josip_