Slomljena Srca

Puno osoba sebe i svoju vrijednost određuju odjećom koju nose, glazbom koju idoliziraju i slušaju, tv programima koje prate, automobilima koja voze, stvarima koje imaju, mjestima na koja izlaze.

Sebe ne doživljavaju i ne odmjeravaju na osnovu onoga što osjećaju i čine, ne na osnovu svojih osobina, sposobnosti i djela, već na osnovu onoga što troše. Sebe ne doživljavaju na onome što je u njima, već na osnovu nečega izvan njih. Na nekim vanjskim stvarima, površnim, nevažnim. U potrošnji pronalaze svoj posrnuli ponos, svoje opravdanje, svoj životni razlog.

Potrošač ne vodi vlastiti život. Naprotiv, njega drugi vode kao psa na lancu.
Potrošač nema osobne volje. On je poslušni rob tuđih naloga, igračka u tuđim rukama.

Potrošač ne čini i ne želi, već oponaša ono što mu je nametnuto činiti, zapovijeđeno da mora željeti. Lišen svoje osobne dubine, slab i povodljiv, netrpeljiv je i pun prijezira prema svemu onome što se razlikuje. Kako nije utemeljen u sebi, sve drugačije ugrožava njegovo postojanje.

Potrošaču je krajnje bitno da ga netko ili nešto neprekidno zabavlja, jer je sam sebi smrtno dosadan.

Potrošač nema ni osobnih pobuda, ni osobnih osjećaja. Zato se tako očajnički trudi biti u toku. Da slučajno ne zaostane, ne izgubi korak. To je opasnost koja ga užasava. Kako se suočiti sa svojim mrtvilom, sa svojom prazninom? Kako izaći na kraj s osjećajem uzaludnosti, bezvrjednosti, besmisla? Kako da vlastitim snagama ispuni svoj život? Kako da se vrati sebi, kad je sebe izgubio?

Svo obilje onoga što se potrošaču nudi, ne može zamjeniti ono što mu globalno nedostaje – njega samog. Zbog toga i živi u potajnom očaju od koga panično, a opet uzalud bježi.

-Josip-