Slomljena Srca

Slabe osobe hrle krdu. Očajnički se nadaju da će im krdo podariti snagu koja im nedostaje. Slabe osobe, izgubljene i zastrašene u svijetu kojem su nedorasle, bježe u čopor vjerujući da će u njemu pronaći sigurnost. Ovo je varka i to vrlo opasna.

Slabe osobe odbacuju slobodu, jer ih užasava. Odriču se prava na izbor jer su zbunjene, smetene i zamišljene. Ne znaju ni što žele, ni u što vjeruju. Zato ih svaki izbor stavlja na vraške muke. Lakše im je da umjesto njih odlučuje netko drugi. Kretanje krda bi ih trebalo usmjeriti, jer su u sebi neusmjereni.

Krdo je, međutim, zbroj pojedinačnih slabosti koje žele bijeg od sebe samih. Krdo nema snage. Snagu zamjenjuje panika. Pogledajmo bilo koju gomilu. Svaka je gomila panična. Lišeno prave snage, krdo gaji i uzgaja opsesiju o vlastitoj veličini i važnosti, koja bi trebala ulijati osjećaj veličine i važnosti pripadnicima čopora. Ljudski čopor uvjek počiva na samoprevarantskoj laži. Vladajući princip krda je princip kolektivnog narcisoizma, što ga čini dodatno ranjivim i nesigurnim, samim tim još zastrašenijim, jer je zdanje narcisoizma kula od karata koja se može srušiti svakog trena.

Lišeno snage, krdo je nesigurno i otuda zastrašeno. Kao cjelina, krdo je čak i podložnije strahovima nego što su to po sebi oni koji mu pripadaju i koji su ionako već ispreplašeni. Iz jednostavnog razloga što se strahovi međusobno podupiru i uvećavaju. Pogledajmo bilo koju gomilu. Svaka je gomila panična, jer se strah njome širi kao plamen.

Krdo nikome ne može dati stvarno usmjerenje, jer ga ni samo nema. Ono se slijepo valja vođeno opsesijama, gonjeno strahovima, najčešće u osobnu propast.

Klonimo se krda. Što dalje, to bolje.

Snagu nam ne može podariti nitko izvana. Ništa izvana ne može smiriti strahove, stvoriti sigurnost, usaditi smisao, dati usmjerenje.

Jaki smo onoliko koliko sebe poznajemo i slabi točno onoliko koliko sebe zavaravamo. Smislen život ćemo voditi samo ako taj smisao pronađemo sami.

Ne odričimo se svoje slobode. Bez nje je život otužan i jadan, nikakav dakle. Birajmo sami. Ne dozvolimo da drugi odlučuju umjesto nas. Greške su uvijek moguće, ali je još uvek daleko bolje da griješimo sami nego da drugi griješe u naše ime i na našu štetu.

Prihvatimo izazove slobodne i samopripadajuće osobe. Nije to tako strašno kao što se čini običnim kukavicama koje bježe u lažnu sigurnost krda...

-Josip-