Slomljena Srca

Mnoge ljude proganja fantom savršenstva, uzrok mnogih velikih nevolja, zloduh koji čovjeka isisava, muči, lomi, uništava.
Opsjednuti ovim fantomom, ljudi gube svaku viziju o ostvarivom i mogućem. Pa i svaki interes za ono što se zaista može učiniti i postići. Sve im to izgleda jadno, ništavno, nedostojno truda.

Samo bi se savršena ostvarenja mogla računati, ali njih, naravno, nema. Otuda čovjek ide kroz život prožet dubokim nezadovoljstvom sobom, ljudima oko sebe i svime što ga okružuje. Izjedaju ga gorčina i jed, raspinje unutrašnji bijes. Dođe mu čas da rastrgne sebe, čas one i ono oko sebe.

Svaki nesklad u braku ili ljubavnoj vezi ga ljuti, jer dokazuje da mu brak ili veza nisu idealni. Svaka trzavica u odnosima sa rodbinom, prijateljima, poznanicima ga razdražuje jer svjedoči o nesavršenstvu ljudskih odnosa.

Svaki problem, ili neuspjeh na poslu ga ispunjava srdžbom i strahom, jer ukazuje da posao ne obavlja na besprijekoran način. Da nije nedostižni i svemogući majstor svog zanata. Život mu djeluje otužno, jer ga je nemoguće ispuniti neprekidnim i treperavim ushićenjem. Budući da nije u stanju doseći savršenstvo, čovjek odustaje od mnogo toga. Njegov život postaje sve skučeniji, sve sumorniji.

Ganjajući nedostižno savršenstvo, čovjek svoje snage rasipa uzalud. Isprazno i u prazno. Pokušavajući ostvariti nemoguće, čovjek propušta postići ostvarivo.

Trudeći se buiti ono što je nemoguće biti, čovjek zanemaruje ono što stvarno jeste i što stvarno može..

-Josip-