Slomljena Srca

Manjak koncentracije smanjuje djelotvornost u poslu kojeg smo se primili, uvećava vrijeme potrebno da se nešto učini, umnožava greške, smanjuje dubinu, oštrinu i sveobuhvatnost zahvata, čini sami cilj nezadovoljavajućim, a nas same nezadovoljnim. Nedostatak koncentracije može biti rezultat vanjskog ometanja, ali je daleko presudniji utjecaj unutarnjih čimbenika.
Vanjski utjecaji mogu odvlačiti našu pažnju, ali se uspijevamo centrirati unatoč njima, ukoliko nas nešto unutra u tome ne sprječava.
Manjak koncentracije može biti posljedica nezainteresiranosti, nedostatkom motiva, otpora ali i općeg odnosa prema životu i nama samima.
Teško se posvećujemo na ono što nas ne zanima, ali se zato jednostavno ne možemo odvojiti od onog što nas privlači, u čemu živimo čitavim svojim bićem. Koncentracija nije neka izdvojena sposobnost, ona je odnos između nas i onog što radimo. Kada smo u nečemu, naše su snage centrirane, kada smo van nečega, one su rasute.
Motivacija je vrlo važna za koncentraciju. Kada imamo jak motiv, snažnu želju da nešto učinimo, najčešće nam neće biti problem da se centriramo. Naprotiv, kada smo loše volje, kada se nečim bavimo protiv volje, misli nam bježe, lutaju i odlaze.
Unutarnji otpor također razbija koncentraciju, onda kada se bavimo onim čemu se opiremo iz različitih razloga.
Uzmimo primjer studenta koji nikako da se koncentrira na ispit koji priprema. Možda u njemu postoji otpor prema samom gradivu, možda prema profesoru kod koga polaže, možda prema samom ispitu na kome će njegove mogućnosti biti stavljene na probu, gdje će biti izložen natjecanju na kome može doživjeti neuspjeh.
Kod mnogo ljudi zapažam manjak koncetracije koji i nije baš karakterističan za ovu ili onu okolnost, već je dio njihova odnosa prema životu. To su ponajprije osobe koje su prihvatile bespomoćnost kao životnu strategiju. Takvi ljudi su zabranili sebi vladanje, kako vanjskim svijetom tako i osobnim mogućnostima. A usredotočiti se znači oboje, vladati i sobom, i poslom koji obavljamo.
Tu su, potom, i oni koji su se kao kornjače uvukli u sebe. Njima je sve tuđe, dosadno i nametljivo, nešto što ih gnjavi i uznemirava. Svaki posao je muka, a prihvatiti će ga tek ako moraju. Ne koncentriraju se na stvari koje ih okružuju ili kojima se bave, jer ne žele da imaju bilo kakav odnos sa onim izvan sebe. Kod ovakvih osoba je nedostatak koncentracije oblik odbacivanja vanjskog svijeta.
I na kraju, mnogi ljudi su iznutra, u sebi, zbrkani i razbijeni. A što je osoba u sebi zbrkanija, to će mu teže biti da se centrira na bilo šta izvan sebe...
Zato koncentrirajmo se na osobu koju volimo, jer to pomaže i vama i sebi...

pjesmica...

Zvijezda u očima
Pogledaj u moje oči,
pokupi zvijezde iz njih
što samo za tebe tu su,
Odvesti te do neba mogu,
ako dozvoliš sebi
da ukloniš se od straha
donijet ću ti mirise mora....

Mirise kiše,
ja donijeti ću ti vjetar,
za tvoja jedra,
i samo ruku pruži,
mekoća moje kože čeka....

-Josip-