|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
designed: Purple Design
moj razred
barbara
josie
Pčelca... bzzz
joki und marinche
keti
baby
rosie
metalka
hachi
DeviantArt
I saw your face
Elegant and tired
Cut up from the chace
Still, I so admire
Blood shot your smile
Delicate and wild
Forgive me she was stoned
Rip right through me...
Listen to the talking heart in my chest
With this gift goog lord I'm blessed
There's a lump and it's in my throat
I'm in love with the wilderness...
It's like a dream
That falls away
Into the night
Where we can play...
My sunny side has up and died
I'm betting that when we colide
The universe will shift into a low
The travesties that we have seen
Are treating me like benzedrine
Automatic laughter from a pro...
Rebel and a liberator
Find a way to be a skater
Rev it up to levitate her
Super friendly aviator
Take a look its on display for you
Coming down, no, not today...
Over the laws of light
Over the moon by midnight
Let's do it all this time
Everyone wishing where we go...
I walk away from the rank and file
With a punched out mouth
And a pack of style...
I could never change
Just what I feel
My face will never show
What is not real...
Meni život nije išao na zelenu granu odkad sam se rodila, a dok nisam izašla bilo mi je najbolje... Čini mi se da nema izlaza za neke stvari, sve mi izmiče kontroli i nije na svom mjestu... Ne mogu naći težište svoje psihe... Ne mogu pogledat dovoljno u dubinu da shvatim u čemu sam pogriješila... Vjerovatno bi se trebala posavjetovat sa psihićem... Možda bi me on razumio... Zapravo, razumiju me samo moja 4 zida, koja i nisu najbolja potpora... Bolje išta nego ništa... Najbolje neću upletat Barbaru u sranja koja mi se dešavaju iz dana u dan, jer sam joj rekla neke stvari a ona jednostavno se nije mogla nosit s tim i kiksala je... Inače joj se ne dešavaju ovakve pogreške, ali i ona je čovjek... I zapravo, razumijem ju jer je i ona pukla uz mene... Ja sam najviše kriva... Bila sam dosta sebična što se tiče tih mojih tajni, nisam joj sve govorila, bila je i ljuta na mene zbog toga... Sad kad sam joj rekla neke stvari, nije se mogla nositi s tim pritiskom... Ja se stidim svojih postupaka, ali ne mogu ih promijeniti... Ili ne želim... Ne mogu se samo praviti da je sve u najboljem redu... Kad nije... Da me vidite u školi rekli biste da je ova cura najsretnija na svijetu (jer znam napravit tako sretnu facu da to nije za vjerovat...), ali kad sam sama imam onih crnih misli, prošlih događaja, bezizlaznih situacija, "neotplaćenih dugova"... I sve mi se ruši, moj tako reći idealni položaj - ta imovinska situacija (moji su dosta, blago rečeno bogatiji od ovih prosječnih obitelji...), uglavnom nosim sve marke, dobijem sve što poželim a da nisam svjesna... Jedini je problem to što mi fali dio onog života prije nego je mama umrla, a ne mogu ga vratiti, koliko god pokušavala... On mi je samo u sjećanju, daleko, jedva se nazire... Kao da mi bježe oni sretni trenutci s njom, oni su mi bila hrana kojom sam nekako izdržavala... Pa ponestalo mi je i snage i živaca... Imam prijatelja, puno i mislim da su mi toliko dragi da ih ne želim opterećivati... Volim ih... Ali sutra je novi dan i mislim da ću ponovo pokušati iako se bolim neuspjeha i ponovnih padova... Velika hvala svima što me čitaju i komentiraju... Do novog posta...
