Meni život nije išao na zelenu granu odkad sam se rodila, a dok nisam izašla bilo mi je najbolje... Čini mi se da nema izlaza za neke stvari, sve mi izmiče kontroli i nije na svom mjestu... Ne mogu naći težište svoje psihe... Ne mogu pogledat dovoljno u dubinu da shvatim u čemu sam pogriješila... Vjerovatno bi se trebala posavjetovat sa psihićem... Možda bi me on razumio... Zapravo, razumiju me samo moja 4 zida, koja i nisu najbolja potpora... Bolje išta nego ništa... Najbolje neću upletat Barbaru u sranja koja mi se dešavaju iz dana u dan, jer sam joj rekla neke stvari a ona jednostavno se nije mogla nosit s tim i kiksala je... Inače joj se ne dešavaju ovakve pogreške, ali i ona je čovjek... I zapravo, razumijem ju jer je i ona pukla uz mene... Ja sam najviše kriva... Bila sam dosta sebična što se tiče tih mojih tajni, nisam joj sve govorila, bila je i ljuta na mene zbog toga... Sad kad sam joj rekla neke stvari, nije se mogla nositi s tim pritiskom... Ja se stidim svojih postupaka, ali ne mogu ih promijeniti... Ili ne želim... Ne mogu se samo praviti da je sve u najboljem redu... Kad nije... Da me vidite u školi rekli biste da je ova cura najsretnija na svijetu (jer znam napravit tako sretnu facu da to nije za vjerovat...), ali kad sam sama imam onih crnih misli, prošlih događaja, bezizlaznih situacija, "neotplaćenih dugova"... I sve mi se ruši, moj tako reći idealni položaj - ta imovinska situacija (moji su dosta, blago rečeno bogatiji od ovih prosječnih obitelji...), uglavnom nosim sve marke, dobijem sve što poželim a da nisam svjesna... Jedini je problem to što mi fali dio onog života prije nego je mama umrla, a ne mogu ga vratiti, koliko god pokušavala... On mi je samo u sjećanju, daleko, jedva se nazire... Kao da mi bježe oni sretni trenutci s njom, oni su mi bila hrana kojom sam nekako izdržavala... Pa ponestalo mi je i snage i živaca... Imam prijatelja, puno i mislim da su mi toliko dragi da ih ne želim opterećivati... Volim ih... Ali sutra je novi dan i mislim da ću ponovo pokušati iako se bolim neuspjeha i ponovnih padova... Velika hvala svima što me čitaju i komentiraju... Do novog posta...
Post je objavljen 02.04.2007. u 19:44 sati.