Ispovijed

Nisam se dugo ispovijedala, a @Lilianke je napokon otvorila ispovijedaonicu.
Ne znam da li da pišem post ili da idem njoj u komentare?

Zar ste očekivali kako ćete završiti ovu godinu, dočekati Božić bez moje ispovijedi?

Tradicija je tradicija. :D

Teško je i tužno kada se obitelji raspadnu, a moja se je raspala na mnoge načine.

Smrt, izgubljenost, razvod, hladno srce.

Teško je iz ove pozicije reći što je uzrokovalo što i zašto se nešto dogodilo?

Ne znam je li taj b(l)og čekao trenutak da svog čovjeka čvrsto sazida pa kad mu je djelo bilo završeno odlučio mu je testirati izdržljivost? Jesu li ga zanimali rezultati: debljinja zidova, točka taljenja, mjesto pucanja ili mu je samo bilo dosadno?

Iako potpuno promijenjena ni slična sebi jaka sam, ozbiljno jaka.
Sama, bez štake ili potpornja. Divan je osjećaj kad je izgledno da te se ne može slomiti tek tako.
I dalje se smijem glasno, unatoč svemu, volim snažno, snażno.

Neka mjesta za stolom će ovog Božića biti prazna, ali nek vam je srce puno i za njih. Nek vas uspomene pomiluju za Božićnim objedom, suzu pustite u samoći.

Mene je spasilo što sam nastavila hodati kada je bilo crno kao u rogu. Nisam stajala bez obzira što nisam znala kamo idem. Nikada nemojte odustati, ni kad nema svjetla, ni nade ni želje, ni ljubavi, ni milosti, ni boga, nastavite hodati.


Ateistica sam, ali sam opaka vjernica, veća od svih vas. :)

Vjerujem u život i unatoč svemu mu se ne prestajem radovati. Život treba cijeniti, njegovati, treba ga voljeti.

Nije važno u što vjerujete, važno je da ono u što vjerujete vodi dobru.

Svim vjernicima, dakle svima nama nek je sretan, radostan i ispunjen Božić.

@Lilianke, čekam pokoru. Cmok.