Naivna

Krenuo je neki razgovor s frendicom o ljudima pa je moj zaključak bio, a radi se o površnim kontaktima kako su meni "oni svi" u redu. Iz toga je proizašlo kako sam naivna.
Utješno je trebalo biti kada je rekla da se ne brine puno za mene zbog moje naivnosti jer sam inteligentna.

Da bi stvar bila bolja, sve to meni govori osoba dosta mlađa od mene.
Ispada da je sramotno da sam sa pedeset i dalje naivna, ali nije to naivnost, teško je to ljudima objasniti. :))

Mislim mogu oni to nazivati imenom kojim žele, ali moja čaša je do pola puna, nije do pola prazna.
Svijet u kojem živim je po svojoj prirodi dobar, a takvi su i ljudi u njemu. :)

Lijepi, dobri, šareni. Čak i kad su sjebani. Ima ta njihova sjebanost neku čar. Imaju oni i kredita za svoju sjebanost. Zašto bi ih oštro sudila, još gore zašto bi ih se bojala?


U sebi ne nalazim mjesto za te priče. Puno mi je ljepše gledati ih takve kakvi jesu pa se nježno smijati njihovoj nezgrapnosti.
Moja naivnost ako to je naivnost me nikada nije ugrozila.
Ljudi su prema meni topli, dragi, zašto bih kalkulirala?
Mene nisu povrijedili i ranili ljudi nego život.

Nisam i dalje sigurna da je to naivnost?
:D
Plesanje na oblacima od šećerne vate i druženje s rozim ponijima nije nužno naivnost nego je stav o životu i prema životu.

Nije li u biti mudro umjesto naivno biti napunjen dobrom energijom, pozitivnim stavom? Koračati kroz život s divljenjem i ljubavlju pa i prema ljudima?

Čak ako i jesam naivna želim umrijeti tako i takva.
Ne sviđa mi se alternativa u kojoj anksiozno prebirem po glavi pitajući se što oni zapravo žele od mene?
Ili kako bi me mogli izigrati?

Pa pobogu tko mi može učiniti gore od onoga što mi je glupi život nepravedno donio, a sva kalkulacija ovog svijeta mi ne bi pomogla jer samo se dogodilo. Bez najave ili mogućnosti da išta učinim.

Osim toga, zašto bi bilo bitno jesam li naivna ili nisam?
I tako se nemam čega bojati.

Mislim, mene više plaši kada na autoputu stanem na kavu pa vidim kako čovjek za susjednim stolom u čašu toči votku, a drugog prilaza restoranu nema nego s autoceste nego što me plaše tuđe namjere prema meni.

Taj za susjednim stolom me nije ni primjetio, ali puno je opasniji za mene nego svi oni koji dolaze u interakciju sa mnom.


Dobre su moje godine jer sasvim lijepo i sretno mogu živjeti, u ozbiljnim godinama kakvima jesam - naivna.

Bezbrižna. :)




Slika preuzeta s neta

Your Eyes