Glas jeka

Tvojim imenom šijem jedra,
Pletem niti oko svijeta
Al' jedino što izmolim
Je glas mojih jeka


U ovoj noći negdje oko pola 3 se ubio moj nećak. To dijete je bilo beskrajno voljeno. Prvorođanac u obitelji..............

I ja sam mislila da se to događa nekom drugom...
Obiteljima koje tuku i zlostavljaju djecu, djeci koja žive na rubu.
Mi smo normalni.
Bio je student na privatnom fakultetu kada se je ubio.
Godina mu je tada bila plaćena 30 000 kuna.
Nije morao studirati. U mojoj obitelji su svi visoko obrazovani, ali upravo zato su svi pametniji od toga.
Titula, statusa...


Prekopali smo sve, pravi odgovor nikada nismo dobili.
Nije najavio nikome od svojih prijatelja.
Obitelji.
Nije pokazao ni u jednom trenutku.

Pišem vam jer vas volim. Mojih nekoliko zadnjih postova je bilo o tome. Jebe mi se što me čitaju i oni koji se slade. Njima i tako ne pišem.

Mislila sam tada kako imam sve pod kontrolom i kako ću umrijeti kao stara ofucana baba, ali sretna i zadovoljna.

Nikada se neću pomirti. Prebrutalno je sve to.
Izgubiti dijete bezveze, bez pravog razloga........
U trenutku, njegove rastrojenosti...
Neki tinejđeri se napiju, neki pobjegnu od kuće, neki naprave dijete....

Da barem je.

Hvala vam što ste onda bili uz mene.
Nije bolje, nije lakše, ali onda nisam mogla reći ni hvala.


......